Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/apatrida

Marketing

Dvadeseto stoljeće 2

Maja nije odustajala. Martina je bila u pravu. No nije joj to mogao priznati. Godila mu je Majina pažnja.
Pažnja? – rekla bi Martina. Ona je zaljubljena u tebe.
-Ideš s nama na kavu?
Maja je bila uporna. Odbio je ponudu. Bio je zabrinut. Jutros, kad se probudio, Martine nije bilo u stanu. Nije bilo nikakve poruke. Ništa. Sad nije došla ni na probu. To nije bio njen običaj.
Dan je bio izrazito vruć. Nazvao je, ali nitko se nije javljao. Svejedno je otišao do kuće. Našao je sve onako kako je ostavio. Uzeo je gačice za kupanje i ručnik. Spustio se kat niže. Pozvonio je na vrata.
-Martina nije kod vas?
Sposobnost gospođe Marije, Martinine majke, da pokaže prezir bila je nenadmašna. Odmahnula je glavom. Skoro pa ga nije ni pogledala i odmah je zatvorila vrata. Rado bi znao što je toliko imala protiv njega, ali ni Martina nije znala ili nije htjela objasniti.
Spustio se na plažu i odmah zaronio u more.
Probe su bile naporne. Redatelj je tražio nemoguće. Još su usto morali biti vrhunski akrobati. Dodatne vježbe su ga iscrpljivale. No ova mu je uloga bila posebno važna.
Umor je lagano isčezavao. Sad je već bio gladan. Iz gostionice je ponovo nazvao kući. Nitko se nije javljao. Sjeo je za stol. Za susjednim stolom sjedila je Maja sa starijim kolegom.
-Hoćeš sjesti s nama? – upitala je.
Pridružio im se. Već su bili pojeli. Naručio je tjesteninu sa plodovima mora i čašu domaćeg bijelog vina. Često su tu svraćali. Glumačka plaća nije podnosila skupe restorane, a hrana je ovdje bila pristojna, skoro domaća.
-Što ti se čini? –upitao je stariji kolega.
Znao je da se pitanje odnosi na predstavu.
-Na dane pomislim to je to, a na dane da je grozno.
-Cijela priča zvući vrlo politički, -rekla je Maja.
-A zašto ne? –rekao je stariji kolega. –U takvom vremenu živimo.
Srđan ga je susretao po raznim festivalima. Matična kuća mu je bila u Zagrebu. Možda se varao, ali osjećao je određenu netrpeljivost s njegove strane. Beogradske kolege su ga upozorile na tu netrpeljivost pa je malo više obratio pažnju. Tog trena pala mu je na um misao da ga gospođa Marija možda baš zato ne voli zato što je Srbin. To ga je podsjetilo na Martinino izbivanje. Postao je nemiran.
-Morat ću vas napustiti – rekao je.
Platio je račun i izišao.
Vidimo se večeras –povikala je Maja za njim.
Iz jedne od sporednih ulica ugledao je kako dolazi Martina i neki stariji svećenik. Prošli su pokraj njega ni ne pogledavši ga. Zaprepašteno ih je promatrao nesposoban se pomaknuti. Nije bilo nikakve sumnje. Martina ga, uvućena u svoje misli, uopće nije vidjela. Prije nego se snašao, zamaknuli su u neku od uličica na drugoj strani Straduna. Potrčao je za njima, ali više ih nigdje nije vidio.

Nije mogao vjerovati da neće doći na premijeru.
Maja mu je čestitala dugačkim poljubcem koji je prešao prijateljsku mjeru. Otišli su svi skupa na večeru. Po običaju su galamili. Grad je pripadao glumcima i to su rado pokazivali.
Cijelo je vrijeme očekivao da se pojavi Martina. Vratio se kasno u još uvijek prazan stan. Spavao je, njen dolazak ga je probudio. Ništa nije rekla. Bio je povrjeđen jer mu nije došla na premijeru, ali nekako je osjećao da je ne smije ništa pitati. Dugo se tuširala i onda se, još uvijek bez riječi, spustila u postelju.
U noći je zapoćelo nevrijeme.
Kiša je pljuštala izmjenjući se s vjetrom. Negdje u kući lupila su vrata. Srđan se ponovo probudio. Martina je ležala širom otvorenih očiju.
-To je dolje u majčinom stanu –rekla je.
-Što je Martina?
Privukla se uz njega i naslonila glavu na njegovo rame. Zagrlio ju je. Više ništa nisu govorili. Kiša je tukla u prozorska stakla i po krovu. Činilo se da je jesen iako je tek bila sredina ljeta. Pomislio je na pomorce. Uhvatio se da razmišlja poput ljudi s mora.
-Jadan onaj tko se sad nalazi na moru –znali bi reći.
Pokušavao je ostati mira i nije se micao misleći da je zaspala. Iz Martine priljubljene uz njega strujalo je povjerenje koje ga je ispunjalo srećom.
Na ruci je odjednom osjetio mokri trag suza.
-Martina? -upitao je.
Upalio je svjetlo. Pokušavala je pokriti lice rukama. Jecala je.
Ljubio ju je po licu i usnama gutajući njene suze dok nije prestala jecati.
Pripali su jedan drugome kao da se to događa prvi put nakon duge ljubavne čežnje koju nisu smjeli ili nisu mogli utažiti. Ljubio je jnene čvrste grudi, cijelo njeno tijelo. Pripadala je njemu kao nikad do sada i on je znao i bio siguran da ona osjeća isto.


Post je objavljen 26.01.2008. u 07:25 sati.