nad grad se nadvilo neko cudno sivilo..do maloprije je jos sunce sijalo kao nikad,a vec u sljedecem trenutku oblaci su tako gusti..tako su tmurni..toliko su nisko da mislim da ih mogu dodirnuti..pruzam ruke,ali nista..dlanovi su mi prazni i opet nista..privlacim ruke sebi i osjetih nesto me dotaklo..opet i opet..sve ih je vise..sad vec shvatih..opet je pocela padati..stojim na cesti,uzivam..ko bi rekao??sad i onako niko ne primjeti moje suze..dizem glavu i gledam u nebo..osjetim kako mi kap po kap te proklete kisa upada u oci..zatvaram ih i vec vidim nase slike..gubim se..pokusavam doci sebi..spustam glavu,ali slike su i dalje tu..kisa pada sve jace i jace,a slike su sve jasnije i jasnije..jedna kap i jedna slika u njoj..i dalje nista ne razumijem..vec vidim ja i ti..i tad je kisa neumorno padala..rijeci su se redale,sve grublje i bolnije..grlis me,a ja pokusavam pobjeci tvojim vec poznatim dodirima..ne zelim da te slusam,izmicem se korak dva unazad i cujem drhtavi glas koji govori sasvim tiho "Selma,volim te"..prvo tiho tiho,a zatim sve glasnije i glasnije..svi su vec poceli gledati u nas dvoje..dizem pogled sa kisnog asfalta,mokra kosa ti je prekrila lice,a ruke rasirene..gledas u tamno nebo i sada,sasvi glasno,tako da svi cuju i dalje govoris kako me volis..prilazim ti,obavijam te rukama,ali ne jako koliko ti mene..
trznuh se i vec vidjeh tu kap kako pada u nepovrat..slika mi se izgubila pred ocima i nastavljam da hodam..
kapi padaju jedna za drugom,jedna mi zapade za oko i vec je stvorila novu sliku pred mojim ocima..opet kisa na tvom licu..opet suze u tvojim ocima..vidim bol,iskrenu bol..pricas mi dugo ikroz rijeci ti cujem jecaj..jecaj koji mi para dusu..postajem previse slaba..grlim te,tiho izgovaram vec poznate rijeci..minute postaju sve duze i duze..nastavljamo onako zagrljeni,tuzni,a tako sretni sto imamo jedno drugo...gubimo se u daljini..slika se izgubila,jos jedna kap je pala na dno..
na licu mi se susrecu kapi te proklete kise i suze koje tako bole..jos hiljadu kapi i jos hiljadu slika..na trenutak zastajem..vidim par kraj drveta..na trenutak mi se ucini da smo mi..i oni su sretni bas onako kao mi tad..cujem grmljavinu..on je privija uz sebe i vec znam sta slijedi..sva se stisnula uz njega,on je grli..prica joj na uho da necuje te grozne zvukove..munja ih obasja na trenutak i da..izgledali su kao mi..onako smo i nas dvoje stajali pod drvetom,cekali da to sve prestane..bojala sam se,ali me nije bilo strah..gmljavina se stisala,njih dvoje krenuse..da,bas kao i mi one noci..nastavih i ja..sad vise nisam znala da li na licu nosim suze ili samo kapi te proklete kise..kise koju si toliko volio..
opet me sve tako podsjeca na tebe,pa cak obicna kisa koju sam zavoljela uz tebe..opet samo kapi i slike pred mojim ocima..vidim ja i ti..kisa je padala i tad..nisi htio da se smaknemo..slozila sam se..pricali smo,smijali se..uzivali smo se..nije nas omela ni jedna jedina kap..ponavljao si mi da me volis,da sam ti sve na svijetu,tvoje jedino,tvoje najdraze..bila sam vise nego sretna..nisam ti mogla reci koliko te ustvari volim,koliko te ustvari trebam..slike su mi bile toliko jasne da sam mogla cuti tad nas dobro poznati smijeh..primjetila sam osmjeh na svom licu..suze su istovremeno tekle..
tako sam sretna zbog svega sto je bilo..tako tuzna zbog svega sto je sad..
kisa je polako prestajala,kapi su se gubile s mog lica..ostale su dobro poznate suze i trag do maloprije iskrenog osmjeha..oblaci su se polako razilazili..sunce se vratilo..sad mi se nebo cinilo tako daleko..dolazim kuci,odlazim da spavam sa svim tim slikama..cujem svoje jecaje..njihov zvuk mi para usi..
obuzima me san i sve polako nestaje..
ujutro se budim..sunce je i dalje visoko..pogledam poznatu cestu..samo poneki trag jucerasnje kise..samo poneki trag jucerasnjih slika..okrecem se i shvatam sve je to samo prokleta kisna polaznost..osjetih njene kapi u ocima..
Post je objavljen 26.01.2008. u 00:00 sati.