Šta se ja mučim???
Pa nije ona mene voljela dovoljno... Da me voljela i da je htjela očuvati tu vezu, nebi mi poslala poruku nakon 7 dana i pitala:"to je to", već bi se i ostalih mejseci trudila da se vratimo, založila da ponovo budemo zajedno, a ona nije NITI JEDNOM TO REKLA, kada smo bili nekoliko (da, samo nekoliko) puta na kavi. Čak nje ni spomenula povratak.
Već nakon mjesec dana je pričala "kako sam te voljela" i bla, bla, bla... A ne "volim te" itd... Kako možeš biti s nekim 6 i pol godina i nakon mjesec dana reći "voljela sam te"?
Ma šta se ja mučim?
Za prekid je potrebno dvoje, i koliko sam ja kriv, isto toliko je i ona. Da me voljela koliko je rekla, nebi nikada prekinula samnom, da me voljela iskreno i jako, potrudila bi se da se vratimo, a nebi odmah sa društvom vikendima putovala i izlazila u kafiće, u koje je meni branila izlaziti, u koje nije htjela ići samnom i u koje je rekla da neće ni mrtva... a sada odjednom, tamo joj je super?!?
Ne javljati se i jednostavno, nikako mi nije jasno, tako lako odustati od svega?
Love my ass!
Da me voljela, više bi se potrudila i razgovaral bi o vezi. Nebi izbjegavala temu o zajedničkom životu i o vjenčanju, o djeci...
Uživala bi samnom, uživala bi u mom zagrljaju bilo gdje da jesmo, u bilo kojem trenutku, na bilo kojem mjestu, a ne prigovarati i gubiti vrijeme na ljutnje, kada je znala da je obožavam i da jedino što sam htio, je dočekati vikend da se zbuksamo u krpe, i stisnemo jedno uz drugo... da joj mogu mirisati kosu i njeno tijelo...
A ne, sada shvaćam. Sada se to pokazuje... Nije ona mene voljela... ne, barem ne koliko je trebalo.. Ona je bila samnom samo da nije sama. Zbog drugih... Kao što mi se i nije htjela vratiti, zbog drugih, zbog mišljenja drugih.. Bojala se što će njeni roditelji i nejn brat misliti ako nas ponovo vide, što će joj prijateljica reći, bojala se da će pred društvom i drugim ljudima ispasti "sissy" ako popusti...
Ne, ne. nije me voljela... Ljubav je nešto sasvim drugo...
Zajednički život, vjenčanje i djeca? To je izbjegavala kao vrag krila, a sada kada si nađe prvog dečka, znam da će za 3 mjeseca počet živjti s njim, nakon 4 mjeseca oženiti će se i za mjesec dana nakon vjenčanja ostati trudna... ODjednom će po nekoj Božjoj volji biti spremna... a samnom nije bila...
Ma nije ona mene voljela... Ja sam predobar za nju i takva osoba me ne zaslužuje... Shvatit' će ona što je imala, znam da će biti prekasno i da će joj biti žao... Znam da će sve shvatiti i htjeti će ponovo, znat će da takvu osobu, takvih kvaliteta, koja se tako dobo slaže s njom i najvažnije, koja je toliko voli, neće više nikada naći.
Ali sama je kriva. Sve je to sama zakuhala, i sama je htjela dalje bez mene. A kao voljela me... nije, nije.. .to nije ljubav. Sebično, ali sve sam joj oprostio.
Ali sama si je kriva. Ona je htjela da se malozabavi, da uživa... Da isproba malo druge dečke... Kao da nema 32 godine i kao da niada nije bila s dečkima... Isuse...
E to će te koštati i u životu, pa i života.
Ma šta se ja bediram, ako me takva osoba nezaslužuje?
Ima onih, odnosno doći će ona koja će me zaista voljeti i koja će me cijeniti kao osobu, onakvim kakvim jesam i koja će htjeti biti samnom... Svake sekunde...
Post je objavljen 25.01.2008. u 22:23 sati.