Sjećam se kako mi je Vidra bila dobra prije koje tri godine još, ali kako sam kroz proteklih nekoliko godina izbrusio svoj ukus za kazalište, nekako ne pronalazim dobrih predstava tamo. Pogotovo kod kazališne skupine Novi život. Možda je malo ružno od mene što kritiziram glumce koji su slijepi i trude se glumiti, ali ono što se meni u njihovim predstavama ne sviđa nema veze s njihovom sljepoćom: scenarij. Nedostaje duha, sve je na brzinu rađeno.
Ovoga puta, scenarij je napola već i bio napisan. Radi se o Kafkinom "Procesu". Ali opet, da ne ispadne da samo kritiziram, moram pohvaliti glazbu i kostime, koji su veoma pogođeni. Najsmiješniji dio predstave mi je bio kad sam shvatio kako prijateljica do mene ima slušalice u ušima i spava... Mislim kako Kafka ne bi volio da se u njegovom djelu spominje Hitler, kao što Ivan Plazibat (redatelj) to napravio. Svena Jakira (Josef K.) gledao sam i prije u predstavi "Sad kad je komunizam mrtav, moj život nema smisla", a ansambl slijepih Novi život već u "Lopovluku nigdje kraja nema", ako sam dobro zapamtio naslov...
Možda u nekim drugim okolnostima, bilo bi dobro. Ali ovako, moram napisati ponekad i negativnu kritiku.