Marketing
Daniela plješće rasplesanoj Ilirki
Ilirka je prva dva deci kvalitetnog čileanskog vina popila naiskap, što je Danieli govorilo da se ne radi o osobi koja sve čini traljavo, dapače Ilirka ili čini ili ne čini. To im je bilo zajedničko.
Nakon sat vremena Ilirka je već bila na stolu. Svi iz ovog malog multi-birca su pljeskali dok je ona plesala na pjesmu Čerge Zlatka Pejakovića koji je tugljikavo zavijao s radija Blaupunkt proizvedenog negdje u doba paleozoika.
Varate se ako ste pomislili da ju je Daniela u bilo kojem trenutku pokušala spriječiti. Daniela ju je promatrala pod povećalom i svaku njenu reakciju bilježila je u svom umu. Dakako, i ona je pljeskala i ona je pjevala i ona je navijala za Ilirku koja je iznenada grabila svoj život s obje ruke. Ona koja je do dildo eventa, do slučajnog dolaska u školu na privremeno radno mjesto bila umjerena u svemu.
Ilirka se tog popodneva napila po prvi put u životu. Poslije nekoliko sati alkoholiziranja opustila se i ispričala je svoju tajnu, sada ne više učenici već prijateljici Danieli. Ispričala joj je sve o svojim ambicijama, o svojoj ženskoj ranjivosti, koju autor kao muškarac uopće nije mogao naslutiti, predvidjeti, ispisati je i predati je na pladnju kao što to može njena učenica Daniela, u ovom slučaju Daniela kao lik, Daniela kao suautor, Daniela kao Sve.
Daniela je tog popodneva saznala da je Ilirka imala tajnu sklonost. Voljela je ponekad u prigušenoj rasvjeti sobe promatrati porno časopise i nježno se dodirivati... dakako, Daniela je to smatrala kao nešto sasvim prirodno, ali moramo istaknuti da je Ilirka odgajana u strogom katoličkom duhu gdje je bilo koja vrsta bludnosti strogo zabranjena.
Svoju vezanost za vjeru Ilirka je vrlo lako ugradila u znanstvenički projekt. Ako ostvari svoj istraživački san i doista otkrije glasove starih Rimljana – to nimalo neće biti na štetu Isusa. Njen racionalni dio čvrsto joj je držao jezik za zubima. Daniela je prva osoba kojoj je Ilirka to otvoreno iznijela. Eto, bila je razapeta među svjetovnim, svetim i umnim sferama. Daniela joj se u svakoj pojedinosti činila potpuno kompatibilnom.
Ispričala joj je kako si nije mogla pomoći. Nakon svake noćne ili dnevne igrice koju je vodila sama sa svojim tijelom i samom sobom u cijelosti, u svoje bedro laganim rezom skalpela (koji je drpila u laboratoriju) urezivala je ispočetka površinske, a kasnije i dubinske rezove, kojima je kažnjavala samu sebe.
- Ajme, Ilirko, dobro je što smo se našle - ponavljala je Daniela u više navrata – oslobodit ćeš se besmislenog osjećaja krivnje. Sve ćemo učiniti da uživaš, a ne da patiš!
Godinu dana nakon toga Ilirka se više nije rezala, niti je smatrala da čini bilo što loše, no nakon godinu dana napustila je školu u kojoj je radila na zamjeni i otišla svojim putem punim velikih znanstvenih uzleta.
Daniela je pak imala svoje putove, svoja raskrižja, štoviše svoj osobni kompas koji je pokazivao strane svijeta kako joj se tog trena htjelo!
Poslije prohujalih godina njih dvije za nekoliko sekundi pogledat će se licem u lice.
Post je objavljen 25.01.2008. u 20:03 sati.