Danas u juto (pošto nismo imali nastavu zbog natjecanja iz matematike) s razrednicom smo išli u neki povijesni muzej...bilo je...dosadno...kad smo izašli iz muzeja, razrednica nas je zaustavila na ulici i rekla da se ne znamo ponašati u gradu...i da se ne želi sramotiti zbog nas, i zbog toga što nismo bili dobri u muzeju (a kako da budemo dobri i mirni kad smo poludili tamo od dosade) neće nas voditi u Mcdonald´s...
a jbg...šta ćeš...i stojimo svi na tramvajskoj stanici i ćekamo 13-icu...i napokon ona dođe i svi krenemo u tramvaj...skoro svi...tramvaj se zatvori, a vani ostanu Ante i Tomi...koje budale...dođemo mi do Ferke...i razrednica traži Antin broj...i svi ga imaju, ali on nije ponio mobitel...ma ludilo...razrednica nas još jednom podsjeti da više nikad nikud neće ići s nama...pa ni u kino...i dobro...nije smak svijeta. Pa znamo i sami do kina otići...odemo ja i Ana da do mene...i ja pitam svoje da li mogu do Mc donald´sa...i da naravno...pa odemo do Ane i tamo smo bile nekih 15 minuta...pa smo krenule u Megać...i to pješke...i stignemo mi do tamo...i krenemo mi unutra, a Ana mene zaustavi...i ono...šta se kaže kad dođeš na blagajnu...a jebote...kaže se ono šta želiš jesti i piti...i tako mi uđemo naručimo nešto i pojedemo...i taman mene moji zovu...gdje si...kada ćeš doći...kažem da ću doći u 3 i dobro, dogovoreno...ja i Ana ostanemo još barem pola sata...dugo nam je trebalo da pojedemo još i desert...i krenemo mi doma...jednu stanicu pješke i vidimo da dolazi tramvaj...i mi brzo na tramvaj...vozile smo se samo jednu stanicu i onda sam izašla...eto to bi bilo to...i ostatak dana je bio boring...
i da...naslov govori o ljubavi...ali ja nemam što za reći...hehehehe...da kako da ne...
Post je objavljen 25.01.2008. u 19:35 sati.