
Otkad sam se razboljela mnogo spavam i još više sanjam ...
Cijelu noć i dobar dio dana provodim u nekom polusnu, ja koja inače patim od nesanice. I, stalno sam nekako plačljiva, ja kojoj je inače teško zaplakati.
Ne znam dopadali mi se to ili me pomalo plaši ...
osjećam pogled Tvoj
i u snu, Jedini,
pogled nježan i topao
što miluje me
poput dodira
osjećam, gledaš me
dok spavam
i pitam se,
Ljubljeni,
možeš li mi
u snove zaviriti?
ako možeš, vidjet ćeš:
sanjam trenutak,
slatki trenutak
u
kojem me
poljupcem budiš,
Jedini ...
o, probudi me,
probudi me,
ne želim izgubiti
ni trenutak
ako ga mogu provesti
s Tobom ...
(thanks for upload, lazy)
P.S.
I noćas novi/stari nastavak priče:
Rose i Morpheus
Post je objavljen 25.01.2008. u 23:59 sati.