evo jedan pijesma koju sam poslušo uz nagovor svog starog ....... zakon je
ja se totalno sjebo kad sam je čuo .....
.......NEKAKO S PROLJEĆA......
Nekako s proljećauvijek meni doluta
Neka čežnja tamna, tiha mudrost davna..
Spuštam ja stare koferena ne perone sudbine:
To je miris zrelih godina.
moj kaput baš je težak , najdraža.
Nekako s proljeća ja se sijetim starih drugova.
Probude se u meni svi derneci pijani...
Pa nosim stare cipele: one znaju moje ulice...
To je boja crno-ponoćna....
Moji koraci baš su teški ,najdraža
I - OPET TAJ OSIJEĆAJ SAMOĆE...
KAD NECE NIKOG - MENE KRENE I HOCE.
I OPET MRAKOM SVOJE PIJESME BOJIM,
SAV SAM TI OD LUDILA...
NEKAKO S PROLJEĆA.....
vise mi se neda pisat ova velika slova dobro proučita taj stih sve vas volim bice nastavak ovog ..... posevno pozzz _ _ _ _

Post je objavljen 25.01.2008. u 17:00 sati.