U zadnje vrijeme sve više mlade ženskadije na poslu žali se na zdravlje i izgled.
Istina, puno sjedimo, loše se hranimo, jedemo u čudna vremena i ne uspijevamo planirati
sport i tome slično, ALI....
sve ono na što se žalimo je zapravo teško uočljivo.
Salo na trbuhu ? Opušteni gluteus maximus ? Udebljala se 3 kile u 2 tjedna ?
To jednostavno nitko ne može primjetiti. Mi vidimo, ili bar osjećamo, da smo u lošem
stanju. No ako to kažeš nekom, ispadaš totalni umišljeni bolesnik.
Ipak, Novine imaju ugovor s obližnjim fitnessom. Za simboličnu mjesečnu cijenu
dobiješ tri termina tjednom. Pa su žene krenule na aerobik.
Već su se navukle na otpuštanje endorfina tijekom vježbanja i žale se kako
bi trebalo zapravo ić 3 puta tjedno, ali im treći termin ne odgovara.
I ja sam na rubu da im se pridružim i počnem dizat utege.
(Aerobik je previše girly.....a step aerobik me plaši. Antitalent za korake.)
No dvije stvari me sprečavaju :
- vucaranje opreme stan-fitness-poso-stan. Mrzim to.
- činjenica da je blizu firme. Ionako je posao jedna vrsta vrlo "produženog boravka".
Radiš s ljudima, pa piješ s njima, pa jedeš s njima, pa se družiš s njima i van posla.....
Zato prkosno želim ić na fitness blizu stana, makar bio 4 ili 5 puta skuplji.
Dok ne krenem opsesiram oko pronalaska prikladnih namirnica za doručak i ručak-
onih koje će me dugo držati sitom.
Tolko puta pregladnih na poslu, da mi je svega dosta.
Ideje za doručak/ručak stavite u komentare. Ili šaljite mailom.
Gladno ih očekujem.
Post je objavljen 28.01.2008. u 09:10 sati.