Marketing
SJEĆANJE na Krešu Blaževića – Ostat ću mlad
Krešo: Ostat ću mlad
(27. siječnja 1958. – 19. ožujka 2007)
Evo, 27. siječnja je rođendan Kreši Blaževiću, samozatajnom glazbeniku, pripadniku generaciji koja nije moja. Nisam se družio s njim, nisam ga dobro niti poznavao i zbog toga mi je žao. Ja sam ostario, a Krešo je ostao mlad.
No, zato znam Marija Jurkovića, Glazbenika. Novinara, voditelja, glazbenog urednika i direktora programa Županijskog radija Slavonija. Fin momak. Dobitnik „Porina“ sa Zlatnim dukatima iliti Najboljim slavonskim tamburašima. Radi fantastične emisije s djecom. Smiren, u isti tren tako vispren da jednostavno ustukneš pred tom mirnoćom i razboritošću s kojom ti objašnjava i najdelikatnije stvari. Zamolio sam ga napišemo, da se i ovdje sjetimo Kreše. Odmah mi je poslao tekst kojeg sa zadovoljstvom objavljujem.
Krešimir Krešo Blažević, nezaboravni vječni mladić, bio je dobri duh hrvatske pop i rock glazbe i vjerojatno najiskreniji autor što se ikada pojavio na ovim prostorima. Kod njega zaista nije bilo "filozofije", pisao je točno o onome što je u određenom trenutku osjećao. Činio je to jasno i nedvosmisleno, a opet na izuzetno suptilan i nježan način. Vijest o njegovoj smrti, zasigurno je uzdrmala čitavu hrvatsku glazbenu scenu, a i znatno šire, s obzirom da je Blažević bio poznati i priznati autor u cijeloj bivšoj Jugoslaviji te s obzirom na činjenicu da se njegova kratka biografija nalazi i u izdanju Sveučilišta Cambridge "Who is Who in Popular Music".
Podjednako se danas za Krešom plače u Zagrebu, njegovom rodnom Slavonskom Brodu, kao i u Skopju, Beogradu, Ljubljani, Sarajevu i drugim mjestima koji su imali prilike gledati njegove koncerte ili se na drugi način upoznati s njegovim umjetničkim radom. Krešo Blažević bio je sudionik "Novog vala", kulturnog pokreta s kraja 70-ih i početka 80-ih godina, jednog razdoblja koje je danas, s obzirom na svojevrsnu romantiku u pristupu - potpuno nezamislivo. Štoviše, jedan je od najznačajnijih sudionika tog izuzetnoga kulturnog pokreta. Pripadnik je generacije koja se ispred Kazališne kavane (Kavkaz) i legendarne Zvečke u Masarykovoj ulici spontano družila, a čiji su akteri između ostaloga bili Branimir Johnny Štulić - frontmen Azre, Jasenko Houra (Prljavo kazalište), brojni slikari, kipari, fotografi, filmski djelatnici...
Mnogi Krešu Blaževića nazivaju hrvatskim Elvisom Costellom, no s obzirom na njegovu fascinaciju Beatlesima, bit će da se prije radi o svojevrsnom nesuđenom Johnu Lennonu hrvatske glazbe, mada bi on te kategorizacije, skroman i jednostavan kakav je bio - zasigurno sa smiješkom otklonio. Jedno je sigurno: nitko nikada nije mogao zamisliti Krešu Blaževića kao starca. Svoj vječno mladi duh zadržao je do samoga kraja. Bio je onaj isti klinac za kojega je prevladavalo uvriježeno mišljenje da je kao golobradi mladić stigao iz Slavonskog Broda "u narodnoj nošnjici, sa šunkom ispod pazuha", kako je to duhovito opisao u svojoj autobiografiji. Svojim je pjesmama odgojio nekoliko generacija mladih ljudi, a da je pritom, cijelo vrijeme bio - jedan od njih. To je odlika samo najvećih u koje Krešo nedvojbeno i spada.
Krešimir Blažević rođen je 27. siječnja 1958. godine u Slavonskom Brodu gdje je završio realnu gimnaziju i osnovnu glazbenu školu za violinu i gitaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je etnologiju i komparativnu književnost. Radio je sve što se u glazbi može raditi. Od 1982. intenzivno se bavi glazbom kada je osnovao vlastitu grupu Animatori te u njoj bio skladatelj, tekstopisac, pjevač i gitarist. Od 1989. godine radio je kao glazbeni urednik i organizator programa u Glazbenom klubu Kulušić, te glazbeni producent. Bio je i urednik publishinga u Croatia Recordsu. Objavio je zbirku poezije 'I jedne i druge' i knjigu pripovijedaka 'Sam u koloni'. Pisao je glazbene kritike u časopisima Vijenac, Kana i Cantus. Član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije, čiji je jedan od osnivača. Zajedno s Brankom Bogunovićem Pifom snimio je 2001. godine album 'Julija je bacila svoj krevet kroz prozor'. Autor je i prve domaće rock autobiografije 'Ostat ću mlad'.
Evo ulomka: - Rođen sam kad sam rođen, a to je bilo 27. siječnja 1958. godine. Istog dana, naravno nekoliko godina ranije, rodio se i Wolfgang Amadeus. Ta činjenica daje mogućnost za spekuliranje astrolozima bili mi oni uopće skloni ili ne. Meni samom ponekad naraste perje iz "starke" kada spomenem taj datum, ali, odgovorno tvrdim, samo ponekad. Bila je ciča zima i kažu da su pucala stabla, a seljaci su konjskim zapregama prelazili zaleđenu Savu. Toliko o čudnim okolnostima toga dana. Osim toga, ćale je ostao bez najbolje kape (francuske) jer mu je ujo Vlado izrezao džepnim nožićem. Takav je bio običaj kad se nekom rodi sin. Onda su se naroljali. -
U autobiografiji se Krešo prisjeća ludih godina, nastanka benda, života rock'n'roll zvijezde i svega što uz to navodno ide. Ona je protkana finim humorom, obojena auto ironijskim tonovima i još je jedan, itekako poticajan, dokument koji govori o novom valu. „Ostat ću mlad“ skida koprenu mitova s jednog razdoblja pričajući priču o vremenu koje je imalo svoje heroje, velike i male, a jedan od njih bio je i sam Krešo.
Koncerti održan njemu u čast u zagrebačkoj „Tvornici kulture“ i prva večer prošlogodišnjeg Festung festa u Slavonskom Brodu, posveta su jednoj velikoj i poštenoj glazbenoj karijeri.
Post je objavljen 25.01.2008. u 10:58 sati.