Ponekad te promatram, kao beskućnik kroz duplo staklo, promatram te u tišini, iz neskrivene potaje, gledam kako traješ; uspravan i sam; uspavan i sam, dok načela fiziologije za tebe stvaraju i troše ATP.
Nisam kao ti.
Neću nikad biti kao ti.
Hoću li biti kao ti?
Može li itko biti kao ti?
Može li netko ne biti kao ti?
Strah me da se ne zarazim.
Post je objavljen 25.01.2008. u 10:32 sati.