Marketing
And I keep bleeding YOUR love...
PoStOjAlA jE oNa...Postojala je ona
koja te vidjela u magli
i praštala ti iznova oluje...
postojala je ona
koja te tražila u kiši
i živjela tebe u dugi...
postojala je ona
što te osjećala u pogledima drugih
i disala tvoje ime...
postojala je ona
što te sanjala u bojama
i šaptala tvoje ritmove...
postojala je ona,
tražila te u okusu suze
i lagala da te ne voli...
postojala je ona,
kradomice te upijala
i drhtala zbog tvoga duha...
postojala je ona
koju si odbacio,
što te nije zamrzila sa tugom...
postojala je ona,
koja voljela te i zadnjim dahom
svoga postojanja...
(DJ G., i ova je pisma za tebe!)
Mijenjam se... Al ovaj put sam i sama ostala zatecena time! Ostala sam sokirana svojom promjenom... Pomislila sam, zasto se mijenjam?
Svidam se sebi ovakva... Sretna sam... Voljena... I ostala opet u soku... Nisam iskrena... Ovaj put lagala sam sebi... 
Previse mojih postupaka, dogadaja iza mene, gluposti koje ne mogu promijeniti je... glupo!!!
Isfucano!!! Djetinjasto... A nisu mi trebali...Shvatila sam da moje opijanje, ispijanje votke i stocka... Nije nikako moja dobra strana... Ako pijem, ja pijem dok se ne napijem...
Ako pijem, ja plesem... Zapravo, plesem ionako, al vako me boli briga kako plesem... Ako pijem i plesem, ja barim... Ako pijem, plesem i barim, prica se svasta, što ja napricam, što drugi pricaju... ajme... A uz sve to... pitam za njega, slovo G. ...O da, odavno nisi bio simbol na mom blogu... 
A to nikako nije dobro, da pitam za njega... Onda pokazujem svoju stranu koju ne zelim da zna...A barenje... Ne da mi se...
Nekako me proslo... Shvatila sam da sam zanimljiva, da, jesam...
Možda samo vole što znam zavrtiti guzicom, a možda sam stvarno simpa cura koju je lako zavoliti kako kaže moj Bestic (best friend)... 
Možda... Ali meni je sve to postalo isfurano... Nekako sam zaboravila što znaci biti solo, kakav je filing zaista biti prepustena sama sebi! A to mi sad treba...
Zato, svima koji su do sada imali nešto sa mnom ili su se nadali imati (ako postoje), predajem jedan lagani odjeb i dobro je... Meni barem... Zasad... 
I On... Slovo G
... Ovo je zadnji put da ga spominjem na blogu... Nema vise... Na odvikavanju sam od tebe... Stvarno jesam... Možda ga prepoznate u mojoj kojoj rijeci ili pjesmi, uvik ce biti dio nekog mog paralelnog svijeta, ali necu ga vise izravno spominjati... Ne mogu tako dalje... 
Nakon svega ovog razmisljanja... Opet sam zastala... I osjecala sam se sama... Tako sama i usamljena... Ostavljena... Zašto? Imam obitelj koja me voli, prijatelje koji me vole... Dakle, voljena sam... Ili ne?
Ne znam gdje sam...
Što god ucinila doma, uvijek je netko bolje, a ja nisam navikla na to da sam druga... Što god rekla, doceka me kritika... Za moje dobro? Ne znam... Ali meni nikako ne godi... Ali trudim se biti bolja i najbolja po zaslugama... Navikla sam tako...
I sa frendovima se osjecam nekako lonely
... Ne znam... Kao da ne pripadam tu... Ponekad mi se desi da ostanem zatecena nekom skrivenom porugom, nekom prikrivenom kritikom... Pa cak i sve to skuziti drugacije i pretjerano... Ali osjecam kao da sam... u paralelnom svijetu u kojem ne kuzim sve to... Mozda sam preosjetljiva... Mozda sve krivo shvacam... Mozda sam samo deprimirana što me baš i ne ide život... Možda... Ali... Ne znam...Ponekad opet poželim sjesti sa Besticom (best frendicom)
na kavi, same nas dvi bez ikoga, pricati s njom kao nekada, moci joj reci sve, a da me ne pogleda cudno ili ne kaze nesto sto me stvarno povrijedi, pricati joj i da ona meni prica... A ne sve saznati usput i od drugih... I onda se rastuzim...
I onda mislim o glupostima... Jesmo li se udaljile? Ili moja mašta opet funkcionira sama za sebe? Ne znam... Ali znam da trebam odgovore na pitanja...Ocito me jedino škola ide... Tu sam opet na vrhu, rasturam... Ali ja narvno opet trazim i trebam više... Sada sam se malo promjenila, pomakla, vjerujem da cu ovo odrzati, ali trebam pomoc drugih, trebam i da neko bude tu za mene, ne samo ja za druge...
Evo, i ovaj post mi je otišao u krivom smjeru...
Deprimirala sam sebe... Možda i nekoga od vas... I u ovakvim bi situacijama stvarno poželjela biti malo dijete koje se ne boji sjesti u ormar i zaplakati... Ali, ja se bojim zatvorenih prostora i vise si ne dopustam suze... Suze su zadnji znak slabosti koji cu pokazati... Krivo? opet pitanje...Sorry... Ako sam vas deprimirala... Valjda me takvo vrime uvatilo...
Ali pozitivno je da se mijenjam i da mi se ta neka promjena svida...
Kad je mačka ćudljiva te grebe i sikće na svakoga, čak i na nekog tko je želi maziti i voljeti, kažu da je to zato jer je nisu dovoljno voljeli kada je bila mala...
P.S. ja sam još uvijek mala...
SVe vas pozzam i volim... A ko mene voli?
Post je objavljen 24.01.2008. u 21:28 sati.