Marketing
TRASH
Engleska riječ trash na hrvatski se jezik uvriježila prevoditi kao smeće, no valja istaknuti kako je ovaj prijevod važeći tek ako se referentno, odnosno semantičko područje ove riječi ograniči na značenje fizičkog, odnosno materijalnog otpada.
Riječju trash na anglofonom se području, ali i na područjima koja su bila ili jesu zahvaćena utjecajima anglofone kulture, običava označiti ili okvalificirati raznorazne duhovne pojave, naročito ako je riječ o sferi ljudskog stvaralaštva poput, na primjer, umjetnosti.
Tako se u filmskoj kritici i teoriji trash rabi kao oznaka za marginalizirana, često zanatski i, prema ukusu većine publike i kritičarske elite, estetski inferiorna filmska ostvarenja, koja, međutim, u pravilu imaju svoju publiku među vrsnim poznavateljima koji svoju vrijednosnu ocjenu dotičnih uradaka temelje na osobitim kriterijima. Pritom valja naglasiti da se njihovo vrednovanje najčešće odlikuje ironičnim odmakom spram kulturnog objekta, što, naravno, ne isključuje svojevrsnu emocionalnu privrženost istome. Ova ironična distanca rezultat je svijesti o izvedbenoj i stilskoj inferiornosti filmskog ostvarenja, što je uglavnom rezultat skromnih, financijski limitiranih uvjeta u kojima je on proizveden. Te inferiornosti svjestan je bio i velik dio samih stvaratelja - primjerice, redatelji Ed Wood i Peter Jackson, koji je svoj filmaški talent nakon početnih trash-ostvarenja potvrdio od kritike vrlo dobro ocijenjenim kasnijm djelima Heavenly Creatures i The Lord of the Rings.
S područja kvalificiranja filmske umjetnosti pojam trash proširio se i na druga umjetnička područja, premda valja priznati da tu još nije učvršćen onoliko koliko u svome primarnom habitusu.
Pojam trasha valja strogo razlikovati od pojma kiča. Nikako se ne radi o sinonima jer kič je kod svojih konzumenata redovito neprepoznat kao takav, odnosno, za razliku od publike trash-uradaka, konzumenti kiča naječšće nisu svjesni estetske i stilske inferiornosti kičastog objekta.
Mogli bismo, dakle, zaključiti da trash - stvaralaštvo kao takvo definiraju i sami stvaratelji i njihova publika. Stvaratelji tako da svjesno prihvaćaju ograničene uvjete produkcije, te formu svojeg djela prilagođavaju konvenciji prema kojoj je publika njezine izvedbene inferiornosti također svjesna, ali u kojoj najvećim dijelom i nalazi estetsko zadovoljstvo. Za ovaj vid stvaralačke i recepcijske aktivnosti u standardnome hrvatskom jeziku još uvijek nema adekvatne ni općeprihvaćene imenice, pa se stoga uvriježilo rabiti englesku riječ u svim prigodama u kojima se to smatra potrebno.
(izvor trash.hr, Nikola Košćak, prof.)
Post je objavljen 24.01.2008. u 14:03 sati.