Baš to iščekivanje koje gradi onu napetost i neurozu prije samog
klimaksa oduvijek mi je bilo najdraži dio filmova katastrofe. I dok oni blesavci na ekranu nemaju pojma što im se sprema mi veselo trljamo ručicama jer već unaprijed znamo da su jadni
je_ali ježa. Ne kažem da dolazak
asteroida, pad meteora, hlađenje magme, opći potop, pomicanje tektonskih ploča,
invazija vanzemaljaca i potpuno uništenje ljudske rase same po sebi nisu spektakularne i
cool. Uvijek je zanimljivo gledati potpunu destrukciju svjetske kulturne baštine
i opetovano potapanje New Yorka i
Kipa Slobode, pa eksploziju
Big Bena, imploziju
Koloseuma, gnječkanje
Eiffela, rušenje
Taj Mahala, pad američkih predsjedničkih glava, drobljenje piramida, prelamanje mosta u
San Francisku isl, ali ono zgodno nagovještavanje prije same katastrofe, one zgodne nezgode – e one su te što golicaju maštu!
Zato mi je nekako otužno gledati
Zokija ovih dana, jer Zoki kao da nije svjestan činjenice da je meteor/vanzemaljac/asteroiod nazvan
DrIvo No1. već odavno pao
Mi publika smo u ovom
hrvatskom filmu katastrofe odavno pohvatali sve te očite nagovještaje i spremno dočekali klimaks, meteorski-vanzemaljski-potpuno uništavajući klimaks koji se već odigrao, ali naš usamljeni Zoki kao da još uvijek pokušava prokužiti zašto su oni golubovi masovno iskakali
Nelsona
On jadničak još uvijek stoji tamo, bulji u nebo i češka se po glavi.
Jer u ovom našem filmu katastrofe kao da su svi pobrkali
tajming i uloge. Službe za spašavanje iliti
Sindikati evakuiraju stanovništvo tek
nakon a ne prije katastrofe, naš glavni lik iliti
geak Zoki vidi upozoravajuće nagovještaje tek nakon a ne prije udara asteorida, a jedina tko nažalost funkcionira izvanserijski dobro je sama -
katastrofa.
Lukavi meteor/vanzemaljac/asteroiod DrIvo harači čovječanstvo jer naš
geak nije bio dovoljno iskusan igrač da pohvata sve nagovještaje. DrIvo kao iskusan igrač vodi i u igri sa sindikalistima kojima upravo
prebacuje lopticu a da oni toga još nisu ni svjesni, jer su mu do dalekih travanjskih prosvjeda ostavili dovoljno vremena i prostora da
se prvi pozove na dijalog,
uljuljka narod,
osnuje povjerenstvo za prazno mlaćenje slame,
snizi cijenu dva-tri proizvodića,
unese pomutnju i svađu međ´sindikaliste,
da objavi kako je eto on učinio sve u njegovoj moći ali zločesti trgovci…
Pa umjesto da
blietzkriegom zaskoče našeg lukavog igrača (sada kad je narod najspremniji za masovnu mobilizaciju pod friškim dojmom udara cijena) -
Sever i ekipa pružaju mu manevarskog prostora sve do travnja.
Slikovito rečeno, ovo je trenutak kad u filmu katastrofe kroz gradsku kanalizaciju ispod asfalta teče ključala
podvornik zna da će uskoro eruptirati vulkan(!), teta na blagajni zna da će eruptirati vulkan(!!), onaj šta prodaje kokice zna da će eruptirati vulkan (!!!),
ali onaj naš glavni junak navodni super-genijalac umjesto da skoči na bicikl i odpedali u
majkumu) objaviti opću opasnost, dići sve na noge, ili da pod hitno nađe neki avion ili helikopter, da napiše oporuku – on ode u dućan kupiti