Indija,
zemlja Hare krisne, Kama sutre, Svetih krava, i s milijon doktora i kompjuterasa u SAD.
U mojoj bolnici, od nas 10 specijalizanata na godini, 8 je Indijskog projekla ili su dosli iz indije,
Htio ili ne, morao sam se priviknuti na njihovu super zacinjenu hranu, pokupit malo naglaska, a i naucit nesto iz njihove kulture.
Jer mozete mislit kako izgleda provodit 80-90 sati tjedno okruzen njima.
I tako, prosle godine, ja pozvan na svadbu. Gdje, pa naravno u glavni grad Indije u SAD (Edison, NJ.op.a).
Indijski resoran, indijska glazba, indijska hrana...ja jedini koji nije Indijac. Posjedose mene oni odmah do mladenaca. Pocesni gost, pocasno mjesto. I tako, ja u pricu sa mladom, Mrs. V ( Dr.V. gledam svaki dan u bolnici)
.
Saznah jako zaniljivih stvari: Ona je zubarica iz Bombaja, diplomirala prije koji mjesec, prvi put je u SAD, stigla prije 3 dana.
I dok je ona djelila svoje prve impresije o obecanoj zemlji, upitah je koliko dugo ona i Dr. V hodaju te kako su se upoznali.
A ona ce meni ko iz topa: Mi smo zajedno od cetvrtka ( ukupno 2 dana jer je svadba bila u subotu).
Najprije pomislih kako je ovdje slucaj o ljubavi na prvi pogled (americka verzija) i drive in svadbi, ono upoznas nekog pa se isu vecer ozenis (sjetite se samo nase Britney u Vegasu), no odgovor je bio jos i bolji. I nevjerovatniji.
Ona je zavrsila faks i doslo vrijeme da se uda. Zenilo se i nasem Dr. V. I on lipo nazva doma i reka da mu posalju nevistu. Mladu, lipu, pametnu. Jedini uvjet: mora zna kuhat. Roditelji se dali u potragu, za 2-3 tjedna, e-mailom je dosla slika, Dr. V je rekao OK, Mrs V je rekla OK. A roditelji nakon toga su podjelili krave, zlato i sto ja znam sto vec.
Ona na zrakoplov za NYC, oni se upoznali na JFK, otisli u Starbucksa na kavu, nakon toga ona u hotel, on svojoj kuci.
U petak se nasli na rucku da se dogovore oko detalja svadbe, u subotu svadba. Majko mila, koje li romantike.
Svadba ko svadba, Plesalo se, jelo i pilo. Sve u svemu svi su se dobro provodili osim Dr. V i Mrs. V koji su se povremeno pogledavali sa upitnicima u ocima. Nisam im zavidio.
Nakon svadbe, pricah sa svojom ekipom iz Indije, dogovoreni brakovi su sasvim normalna i pozeljna stvar i njih se 80-90% zeni na taj nacin, samo 10% se zeni iz ljubavi. Zasto, zato sto se moraju zeniti unutar vlastith kasta i zato sto dogovoreni brakovi su puno bolji i dugorocniji. I od svih mojih u bolnici, nitko se nije udao/ozenio iz ljubavi.
I tako godinu dana nakon toga, prije neki dan, priupitah Dr. V kako mu je zena. A on ce meni u poverenju kako se jako zaljubija.
U koga, pitate se?
Pa u svoju zenu, naravno. I kako je jako sretan.
I sta na kraju kazati? Mozda bi i ja triba nazvat doma i reci mojima da odu na pijacu i da mi spakiraju koju udavacu :-)
Post je objavljen 24.01.2008. u 01:09 sati.