Evo, opet me Dijana rasplakala!
U biti, gledao sam Oteti i jedna scena mi je natjerala suze na oči, onda sam se sjetio kako je više nema, a kao za vraga, 10 min. prijesam gledao neke slike gdje je i ona, sa vjenčanja, sa 1.Maja prošle godine, itd...
I u tih 10 min. sve se nakupilo i rasplakao sam se.
U zadnje vrijeme sam nekako nježniji i skloniji osječajima... A toliko sam puta pustio suzu zbog nje.
Stvarno bi volio da je mogu zagrliti i probati ponovo s njom.
U biti, nebi volio vratiti vrijeme da bude kao nekada, ne, već bi volio da probamo sada, kada sam ovakav... promijenjen, svijež i sada kada znam da je ona moj život...
Nada zadnja umire i nada još nije umrla... Možda ubrzo...možda jednog dana... možda me opet primi...
Post je objavljen 24.01.2008. u 00:19 sati.