„Bože, kažu da te nema,
a ja te čujem na svakom koraku;
čujem te u divnoj simfoniji šume;
o tebi mi priča slavujeva serenada sjetna,
cvrčkova pjesma i zov prepelica,
ponoćni huk sove, zujanje pčelica,
vilinska priča hrasta stoljetna
i šum breze srebrene u mraku…“
(stihovi s. Slavke Matijanić)
Gospodin je pozvao našu sestru SLAVKU MATIJANIĆ u prostranstva svjetlosti i mira čiji se život sasvim tiho ugasio u ranim jutarnjim satima 14. siječnja 2008.
Rođena je 2. veljače 1911. u Uskoplju od Marka i Ane rođ. Šenda. Otac je poginuo u 1. svjetskom ratu negdje u Mađarskoj, a majka je umrla 1923. godine kad je Slavka navršila tek 12 godina i završila drugi razred Građanske škole koju su vodile Klanjateljice u samostanu „Nazaret“, Banjaluka. Na njezinu je molbu u „Nazaret“ primljen i brat joj Ivica u 2. razred osnovne škole. Više...
Post je objavljen 23.01.2008. u 22:25 sati.