Ti stremiš pobožnosti, predraga Filotea, jer si kršćanka, pa znaš da je ta krijepost neizmjerno mila božanskom Veličanstvu; no, kako i najmanje pogreške koje učinimo na početku bilo kojeg posla s vremenom mogu poprimiti neslućene razmjere i na koncu postati gotovo nepopravljive, ponajprije trebaš znati što je to vrlina pobožnosti, jer samo je jedna prava dok je mnoštvo onih krivih i ispraznih. Ne upoznaš li pravu, lako se možeš prevariti i poći u krivom pravcu te završiti u praznovjerju.
Kao što kod slikara Aurelija svi ženski likovi imaju lica žena koje je ljubio, tako svatko pobožnost oblikuje po svojoj mašti i naravi. Onaj tko prione uz post, smatrat će se pobožnim bude li postio, pa makar mu srce bilo puno zlobe; takav se zbog trezvenosti neće usuditi ni jezik umočiti u vino pa čak ni u vodu, ali umočit će ga bez oklijevanja u krv bližnjega ogovarajući ga i klevećući. Drugi će pak misliti da je pobožan jer svakoga dana izgovara svu silu molitava, premda odmah nakon toga ukućane i susjede obasipa pogrdnim, drskim i nepravednim riječima. Jedan rado i često daje milostinju siromasima, no nikako ne uspijeva otvoriti srce i pronaći blagost kojom se oprašta neprijatelju; drugi pak oprašta neprijatelju ali je dugove vjerovnicima spreman vratiti jedino ako ga na to prisili sud. Sve njih smatraju pobožnim ljudima no oni to nipošto nisu. Kad su Šaulovi ljudi banuli u kuću tražeći Davida, njegova žena Mikala u postelju je stavila nekakav kip, odjenula ga Davidovom odjećom i uvjerila ih kako to David leži bolestan i spava. Isto tako se mnogi ljudi pokrivaju nekim izvanjskim djelima koja pristaju uz svetu pobožnost i okolina vjeruje kako su oni zaista pobožni i duhovni, a zapravo su samo obični kipovi i sjene pobožnosti.
Prava i živa pobožnost, Filotea, pretpostavlja ljubav prema Bogu, štoviše ona jest prava ljubav prema Bogu. Nije to bilo kakva ljubav, jer se ljubav Božja koja nam krasi dušu zove milost i po njoj smo Bogu mili. Kad nam daje snagu da činimo dobro zove se milosrđe, a kad dostigne savršenstvo i ne navodi nas samo da u tom smislu činimo dobro nego nas nuka da djelujemo brižljivo, često i spremno, zove se pobožnost. Noj ne leti; kokoš leti, premda teško, nisko i rijetko; a orao, golubovi i lastavice lete često, brzo i visoko. Isto tako ni grješnici ne lete k Bogu već idu po zemlji i traže zemaljsko; čestiti ljudi koji još nisu dostigli pobožnost lete k Bogu na krilima dobrih djela, ali rijetko, sporo i teško; pobožni k Bogu lete često, hitro i visoko. Ukratko, pobožnost nije ništa drugo nego duhovna okretnost i životnost po kojoj ljubav djeluje u nama ili mi po njoj sve činimo vješto i od srca. Kao što nas ljubav potiče da u svakom pogledu vršimo sve Božje zapovijedi, tako nas i pobožnost potiče da ih vršimo hitro i marljivo. Stoga se ni dobrim ni pobožnim ne može smatrati onaj tko ne vrši sve Božje zapovijedi, jer da bi bio dobar mora biti bogoljuban, a da bi bio pobožan mora još biti živ i spreman na djela ljubavi.
...