Pregled posta

Brak, što danas znači ljudima?

Nije jutro krivo

Opet noćas nisam oka sklopio
sluš'o sam te kako dišeš
I za nas molio
Ne ide naša ljubav kao nekada
I ne vrijedi suze kriti
ispod jastuka

Nije jutro nije krivo
A još manje noć
Što svak na svom boku spava
I što će ljubav proć

Dogode se riječi
al odmah nestaju
Kad nam tijela i budu skupa
duše nam samuju

Gazde

Svoj post počinjem ovom pjesmom. Jer mislim da su njene riječi kao stvorene za ovaj moj post. Na kraju kad pročitate cijeli tekst shvatit će te nadam se cijelu poantu.


Kao malo dijete nisam znao što je brak. Niti sam se zamarao s time, zanimale su me druge stvari, kao i sve vas ostale. No, godine su prolazile, odrastao sam lagano i polako se izgrađivala moja vizija braka, moje mišljenje o braku. Slušao sam brojne priče naših roditelja, baki i djedova što govore o braku. Što je njima brak značio u vrijeme njihove mladosti. Kakvi su bili običaji svatovski u njihovo vrijeme. Kako sam odrastao pojam braka mi je sve dublji bio, sve je više bio kompliciran, ali opet toliko veličanstven i svet. I crkva ima svoje mišljenje o braku, koje sam kroz vjernauk naučio. I sad kada sam čovjek i sve te priče starijih, sve te informacije koje sam dobio skupim na jednom mjestu u glavi i pokušam prenijeti na današnje vrijeme i na današnje brakove što se sklapaju u koje mladi ulaze, nemoguće je. Tako sam nekuvečer imao i sa kolegicama raspravu o braku i to kako je prije bilo i kako je sad. Kad slušam priče starijih ljudi naravno jako je malo onih koi će reći brak je predivna idealna stvar koja ti se desi u životu, s kojom nećeš imati problema. Rijetki su takvi, ili ih nema, svi su oni u svom životu i u toku svoga braka su imali problema, i ništa čudno, ljudi smo naravno i ne razmišljamo svi isto. Ali kad slušam starije ljude oni su ozbiljnije sa više razumijevanja poštovanja shvaćali brak, nije sve bilo uvijek bilo predivno, ali niti tada nisu odmah dizali ruke od svega i odmah tražili rastavu. Ok, razumijem to vrijeme, nije kao danas. Prije je to bilo naravno konzervativnije, više vezano za tradiciju i običaje. Neki običaji su bili okrutni na svoj način. Tu mislim na ženu, jer nije imala kuda niti kome se obratit ako je muž se napio tukao je, zlostavljao je, tjerao na mukotrpan rad. I opet je ta žena nekako sve to pregurala jer nije imala kuda, ali za nju je taj brak svejedno bio nešto više nego što danas znači. Kad slušam priče starijih, naših baki i djedova, nakon drugog svjetskog rata kako se živjelo, još taj okorjeli komunizam, te oduzimanja zemlje, stoke, hrane. Ali kad slušaš ih opet su nekako to zajedno prebrodili. Možda nisu imali kuda otići ali nisu niti razmišljali o tome, živjeli su jedno za drugo i za svoju djecu. Mnogi stariji govore nemoj žuriti nemoj srljati u brak, imaš vremena, mlad si uživaj u životu. Nisam prije shvaćao što su govorili. Ali dalje slušajući te priče njihove povezao sam neke stvari. Tada se u brak ulazilo sa 16, 17 godina djevojke, a dečki sa 21, 22 godine. Istina premladi su bili. Danas je opet drugčije, ulazi se u brak s malo više godina, ali javlja se jedna apsurdna situacija, oni su mlađi ulazili u brak i ostajali u braku a danas se ulazi otprilike stariji, a brzo se prekida taj brak. To je ono što mene muči. Što je brak to postao? Bjeg od kuće od roditlja, mišljenje da ćemo tek tada biti slobodni, ili da ćemo biti presretni samo ako se vjenčamo.I to je to. Da se tu priča završava, kao u španjolskim sapunicama. Kad se pozatvaraju ili međusobno poubijaju svi tzv. zlikovci dvoje mladih se vjenča i živi sretno do kraja života. Ma malo sutra. Zar netko u to vjeruje. Ima i takvih ne bih se čudio. Gledam tolike poznanike, tolike svoje prijatelje. U vezi su predivno im je presretni i zadovoljniji jedno drugim. Odluče se vjenčati, uđu u brak i tup, odjednom se mrze, ne valjaju više jedno drugome. Ajmo se rastati, djecu ćemo podijeliti. U čemu je problem da danas sve više brakova i to mladih, tek sklopljenih propada u svom nastanku. Mislim da je to krivo ovo vrijeme, taj zapadnjački način života, nepriznavanje crkve i Boga, jer sve više negiramo duhovno a prihvaćamo materijalno. Što se ne razmišlja o braku onako kako bi trebalo. Jer brak je i za mene kao i zam noge od vas jedna od možda najvažnijih stvari u životu koja će nam se desiti i taj dan vjenčanja, ali treba brak gledati i s druge strane, da će tu biti mnogo odricanja, mogo žrtvovanja, i za bračnog druga i za djecu danas sutra. Nije to isto kao kad si s nekime u vezi. Posvađđate se pa svako svojo kući u svoju sobu, i sutra sve ok. Mnogi kad uđu danas u brak po meni tako razmišljaju, čim malo zaškripi ja idem svojoj mami, on ide svojima. Uopće se niti tko trudi razmišljati o braku onako kako bi trebalo. Bitno je da se samo vjenča, da se otputuje na more ili ne znam ja gdje nakon vjenčanja. A onda kad dođemo kući ne bude išlo a što sad svako sebi. Pa zašto ulazite u brak ako niste spremni, ako ne shvaćate pravi smisao braka. Tobože živimo u vremenu koje je razvijenije pametnije, a toliko ispadamo glupi i balavi u očima naših djedova i baka, jer oni su sasvim drugčije razmišljali o braku i puno zrelije se odnosili prema njemu. Što smo to učinili od sebe, napravili bezlične nakaze, koje ne razmišljaju više svojom glavom niti svojim srcem ,nego gldamo te zapadnjačke ikone, te zapadnjačke zvijezde, kako one žive. Oni su nam postali bogovi idoli, po njima se treba voditi i žživjeti kao oni. A kako oni žive. To je za mene prejadan način života. Ja vjerujem da sam ja puno sretniji nego ne znam tamo neka američaka zvijezda, da iako nisam proputova oegzotične zemlje da sam više opet vidio i shvatio. Jer ono što ja imam u srcu i glavi oni nikada neće imati jer se to ne može kupiti, a za shvatitiim je to nemoguće jer su krajnje tulavi i zaostali. Brak i njegovo značenje danas je postao samo potpis na papiru, ništa drugo. Nadam se da će se to promijeniti. Da će ljudi se početi zrelije ponašati prema njemu i zrelije ga shvaćati. Kao nešto za što treba živjeti ali i kao nešto za što treba i sebe žrtvovati, ako to shvatimo i prihvatimo shvatit ćemo što znači i voljeti, jer ako nisi spreman sebe nekad žrtvovat, ne znaš niti voljeti, i ne voliš tu osobu, ako to znaš prije nego uđeš u brak nemoj ulaziti, jer će vas to uništiti, a ako si svjestan toga i želiš to svaka ti čast, nemoj odustati od braka jer je to nešto predivno, i sveto, ali nekada mukotrpno i bolno, ali što danas nije bolno a s druge strane lijepo. Uvijek je tako bilo i bit će, ali mi to moramo shvatiti. Da nema idealne i savršene situacije, Kad prihvatimo ne savršeno kao savršeno tek tada ćemo biti ispunjeni i sretni ljudi i manje će brakova propadati.




Post je objavljen 23.01.2008. u 13:55 sati.