Marketing
Religijski Go - around
Prije par večeri, uspio sam u odvratno gustoj magli previdjeti skretanje s autoputa. Skužio sam tek kad se digla na jednom mjestu. Okreni, opet u maglu, opet traži.
Na nekom mom pradavnom letu iz DDR-a (!) u Sovjetski Savez (!) u divnom Iljušinu 62 (!), pilot je dvadesetak metara od piste prekinuo slijetanje i napravio novi krug (to je u žargonu "Go-around").
Ponekad znaš što tražiš, ali ne pronađeš od prve. Ili nešto iskrsne.
Vele da je oplemenjujuće, biti mješovitog porijekla. S godinama, uviđam da je, ali uglavnom dok o tome šutiš, dok ne razvijaš stavove, ne očekuješ i ne kreneš u potragu za nekom svojom lukom - to je pak s godinama neminovno, počinjem shvaćati.
Moj mi pokojni stari, Dalmatinac u braku s mojom majkom, Njemicom, nikad nije do kraja pojasnio, kako da ispoštujem njegovu volju i poštedim se mješovite veze. Kao da ovakvi auzmiši poput mene imaju klub, u kojem nađeš Sebi Slično.
Tako, uglavnom, u meni Jadran i Baltik zapljuskuju škrape i pijesak misli i duše; nosim u sebi i jugo-djetinjstvo, i DDR-adolescenciju, i Hrvatsku, i Njemačku, i deset godina Bosne (privremeno! 
).
Polako me godine stižu; tražim slike pradjedova; tražim luku, siguran vez.
Moji nisu bili religiozni. Utoliko, odrastao sam posve mimo cijele teme i s godinama razvio neko svoje vjerovanje, sintezu po mjeri ja-čovjeka (ovo s mjerom čovjeka sam izokrenuo iz jedne druge fraze 
)
Protestantizam, majčino porijeklo, ne poznam. Površno, djeluje mi "lakši", čak i bliži mojoj osobnoj komociji. (Priznajem potonje!)
Pokojni stari... Navodno je kao polubalavac napio fratra u Grabu i umjesto njega održao misu na latinskom... Ne znam, je li točno, ali ne bi me čudilo... 
U crkvu odem vrlo rijetko; bez reda i pravila. No, s godinama, pokušavam se približiti. Ne vjeri - nju imam, i nikome ne dam pravo da to vrednuje - nego religiji. U ovom slučaju, katoličanstvu. Ipak se po ocu gleda, misli moja balkanska polovica... 
Ali, ne ide mi.
To je ovo iz uvoda!
Prije par mjeseci, na tetkinom sprovodu u Grabu, fratar uredno usred mise veli: "Nismo se mi danas okup'li samo kako bismo sa'ran'li - pa tu-i-tu - nego kako bismo se pomol'li za ljude šta nan vode državu." Na sprovodu moje tetke; mojih gena, moje krvi. Kraj, na koncu konca, i moje grobnice !!!
Nešto prije Božića, u kapelici na Sljemenu slušam lijepu misu; baš uživam u razlici u odnosu na ovo prethodno. Kad će moj svećenik... "A sad se pomolimo za našeg prvog predsjednika, dr. Franju Tuđmana!"
Ništa protiv Tuđmana /tema za sebe.../, ali - ?!? Misa. Sljeme. Politika. ??!!??
I eto.
Uz smijeh i psovke nevjerice, okreneš se na naplatnim kućicama.
Objaviš "Go-around", gurneš poluge potiska do kraja, povučeš upravljač...
Moram spomenuti i iznimke.
U turbulentnija vremena Hrvatstva, mojoj Bosančici i meni neizmjerno je pomogao jezuitski pater u Zagrebu, Stjepan Kušan. Divan; jedinstven. Za mnogo više nego izdvojen post - eno mi ga zato sa strane bloga, "kome se divim"...
On i malo sličnih drže me opet nekako blizu stada... I drago mi je. Neka stada, i neka mene tu negdje.
A dok se ne približim skroz, valja mi i dalje držati se svoga - ne sudim sadržaje i ideje po zastupnicima, prodavačima, sales agentima i svećenicima. Ali ne volim "iz druge ruke"; poštujem, ali mi ne treba zasad.
Uostalom, "Go-around" završava slijetanjem. Uspješnim, najčešće.
(U Lenjingrad (!) sam očito živ sletio. I Orašje sam u magli našao neku večer... )
Post je objavljen 23.01.2008. u 10:47 sati.