Odmah na početku naglašavam da sam protiv zabrane pušenja... ma protivnik sam svih zabrana. Osobno, ne pušim, nikad nisam probala i sigurna sam da neću. Kad sam bila mala spavala sam na kauču u dnevnoj sobi, a mama i tata su bili pušači, tako da sam se navikla na dim cigareta i na pasivno pušenje...ma čak mi je i normalno da u kafićima i diskotekama "trpim" dim...ali (uvijek postoji neko ali)...
U garderobi prije predstave smjesti se nas sedam...tri ne pušača i četiri pušača...bolje rečeno 3+1 polupušač...to znači (valjda) da zapali u društvu ...
Sinoć smo zatvorili vrata te male garderobice, upalili grijanje i povremeno se nismo vidjeli od dima.
Ni jednog jedinog trenutka nitko nije pitao da li nam možda smeta dim cigarete...
Razmišljala sam o tome kako će mi smrditi odjeća, ali nisam se usudila ništa reći...nisam ni primjećivala koliko strašno sam nadimljena sve dok smo bili zajedno, na putu kući, ali kad sam ušla u hodnik svog stana, shvatila sam da je smrad strašan.
Htjela sam izljubiti malenu...zagrliti dječake, a oni su sam rekli "Mama smrdiš!" i zgađeno me pogledali.
Otrčala sam u kupaonicu i istuširala se od - do...
Ne smeta mi pušenje, doista...ali smeta me nepažnja...
Prošlu subotu bila sam na proslavi jednog rođendana, srećom složili su nas tako po stolovima da samo sjedili odvojeno od pušača...onda se približio jedan, doista simpatičan, čovjek iz Zadra, koji nas je zabavljao svojim pričama i dosjetkama i sviđao mi sve dok nije ugasio cigaretu u tanjur, jer kod nas nije bilo pepeljara...pokvario mi je cijeli dojam, a o večeri da ne govorim, jer sam stvarno na malo stvari gadljiva, ali na čikove u čašama i tanjurima - jesam.
Poznajem "polupušače" koji puše kad se prave važni ili na zabavama ili pred nekom zgodnom ženom ili muškarcem...nisu valjda ni svjesni da je došlo vrijeme u kojem cigareta kvari image.
Već vidim neke drage blogere koji će se ozbiljno naći uvrijeđeni ovum postom...nemam ja ništa protiv pušača...posebno su mi dragi oni koji se smrzavaju na mom balkonu da ne bi pušili u dnevnom boravku, ali mi smeta što je postavljeno kao da je pušenje normalno stanje u kojem se meni ne daje izbora, jedini izbor koji imam je da napustim društvo koje puši...sad već ozbiljno razmišljam o tome (za drugi put)...ali se bojim njihove reakcije...
Tražim samo jednostavne stvari...da se ne puši dok jedemo, da se ne puši u autu (ako su relacije kratke) i da se povremeno netko sjeti i pita..."Hoće li ti smetati ako...?", baš kao što ja postavljam to pitanje i zbog glupljih razloga.
Post je objavljen 23.01.2008. u 07:47 sati.