taman pomislih, Evo gdje uspeh se naposlijetku na ravnodušnu visoravan gdje obilje praznine ispresjecano je malim priprostim veseljima i
sjedim ondje, usredotočen usko naprijed ako već ne vrijedno
i potpuno čist sam čuvstveno
slušam kako kaplje i prelijeva se noć za noći
u mirnoći izdišem pepeo, pijem nešto prebirem strune,
dosegoh izuzetnu prazninu
tuga me uštinula - uistinu ne grubo - nakon dugo dana iz nehotične jedne pomisli na sunce u
tamnim večernjim satima kad je
kišna sluz prekrila zadnji suhi komad pod nogama
otključao sam auto, razmazao suze po staklu,
po sjećanju,
u farovima pratio put do kuće
širio širom
oči
Post je objavljen 22.01.2008. u 23:17 sati.