Bekan je ostao pasti travu kraj ograde, a Seka i Senka su već navaljivale da mi moraju pokazati gice. Da, gice! Zvuči nevjerojatno to da su muslimani gojili svinje, ali moj ujak Mehmed bio je poseban slučaj. Poznat kao vrstan nogometaš zavidovićkog nogometnog kluba "Krivaja", istaknuti radnik istoimene tvornice namještaja i montažnih kuća, te član partije, nije držao mnogo do tradicije i vjere, pa je vjerojatno iz ekonomskih pobuda i svojevrsnog prkosa prema ustaljenim shemama; ali pomalo i prema svom ocu Saidu, mom dragom djedu; sagradio svinjac podalje od kuće i s velikim užitkom hranio svinje. Sjećam se kako je brižno pripremao napoj svinjama, sjeckajući pedantno ostatke hrane i travu, dodajući toj smjesi vodu i posije. Baka i djed nikada nisu jeli svinjsko meso, ali ujo Mehmed, njegova supruga i djeca, jesu u to vrijeme.
Sestrične i ujak, povedoše me do svinjca i po prvi put vidjeh te tri roktave debeljuce. Bijahu potpuno crne, ali i propisno musave, a da ne govorimo o mirisu koji se širio oko njih. Ipak su me osvojile na prvi pogled, jer su bile tako neobično žive. Senka im je bacila nekoliko busenova iščupane trave u korito iz kojeg su jele i sve je to za čas nestalo uz slasno i sočno mljackanje. Kasnije, kad je moja pojava postala domaćinima nešto manje interesantna, znao sam se zabavljati tako da sam načupao dosta veliku količinu trave i hranio svoja tri debela prijatelja. Fasciniralo me njihovo roktanje i vrlo brzo smislih način kako ću ga oponašati. Kad bi sestrične i djeca u susjedstvu čuli kako rokćem, smijali bi se i stalno tražili od mene da to ponovim još koji put, jer njima nije polazilo za rukom, iako su pokušavali. Meni nije bilo jasno kako oni to ne mogu izvesti pa sam ih pokušao podučiti, ali uglavnom bez uspjeha. Zahvaljujući mom oponašanju svinja, djed mi je za prvu ruku dao nadimak "Gico".
Post je objavljen 22.01.2008. u 22:38 sati.