Otrovne pipke ima ova samoća,
Maliciozan je pratilac sudbine.
Obnevidjela od goropadnosti,
Kao da sve kletve svijeta sije.
Grješnicima prema greškama,
Bezgrješnima često bez razloga,
Usud ovozemaljski određuje.
A dovoljan je samo trenutak jedan,
Upaljen fenjer okačen o prozor nade,
Osmijeh što se probija i kroz maglu bezdušja,
Pogled oivičen rascvjetalim željama pripadanja.
Kroz klance i gudure našeg postojanja
Ona se nikada na vrh ne može popeti,
Ako je usput ne hrane okamenjene duše.