BUDA
KAK TO DA SLIKA GOVORI TISUĆU RIJEČI?
SLIKA, IAKO OPISUJE NEŠTO ŠTO BI SE DALO REĆI U TISUĆU RIJEČI (MANJE VIŠE), GOVORI LI IH ONA? ILI JE TO VIŠE DO NAS, KAKO ĆEMO JU PROTUMAČITI? I MOGU LI DVIJE OSOBE JEDNAKO NEŠTO PROTUMAČITI? NE MORA BITI TISUĆU ISTIH RIJEČE, NEK BUDE DESET... DVIJE... JEDNA MAKAR.
GOVORI LI ČOVJEK TISUĆU RIJEČI? GOVORI LI VIŠE OD SLIKE? JE LI ČOVJEK SLIKA, JE LI I ČOVJEK SLIKA, TE JE LI ČOVJEK (ipak) SAMO SLIKA?
NA KOJI NAČIN SLIKA GOVORI VIŠE OD ČOVJEKA? KO PRVO – NIJEMA JE. I ZBOG TOGA NAM GOVORI VIŠE. RIJEČI DA BI ČULI, MORAMO SLUŠATI. A MALO TKO VOLI SLUŠATI DRUGE LJUDE, DOK SEBE, S DRUGE STRANE, 99 POSTO LJUDI MOŽE SLUŠATI DO KRAJA VJEČNOSTI I NAZAD, A ŠTO JE RAZMIŠLJANJE DOLI SLUŠANJA SAMOG SEBE? NEŠTO VIDIMO, I HTJELI ILI NE, TO NAM UĐE, ILI BAREM PROĐE KROZ GLAVU, A NA SVE IMAMO KOMENTAR, BILI GA SVJESNI ILI NE. I VIDIMO TU SLIKU, KOJA I KAKVA GOD DA JE, I MORAMO JU NEKAKO DOŽIVJETI, A DOŽIVLJAJ SE NE MOŽE OPISATI U JEDNOJ RIJEČI, DOK RIJEČ VRIJEDI TOČNO RIJEČ.
GOVORI LI NAM SLIKA TISUĆU RIJEČI, ILI SI PREKO SLIKE GOVORIMO TISUĆU RIJEČI? JESU LI TE RIJEČI ONDA NAŠE RIJEČI, ILI RIJEČI AUTORA SLIKE?
auTHor (JO)cker
JEBENE SLIKE U GLAVI, MJESTA U IZOPAČENOM UMU, ZA KOJI PONEKAD IMAM OSJEĆAJ DA JE JEBENO STARIJI OVOG TIJELA. POČETAK JE VRLO JEDNOSTAVAN, NEJASNE LINIJE KOJE SE STVARAJU U MOZGU SI PREDOČAVAM U RIJEČI, KOJE TEKU TIHO, ALI KIDAJU LANCE KOJI ME VEŽU, OSLOBAĐAJU PRITISKA POD KOJIM ŽIVIM. NEOBIČNO JEBENA FUZIJA, MISLI, RIJEČI, DJELA, KREATIVNOST KOJA VEŽE, DIJELOVE UMA, RASKIDANE USPOMENAMA NA LJEPŠA VREMENA, ALKOHOLOM, CIGARETAMA I ŽELJOM DA SE ZABORAVI. POTEZI SU VRLO JEDNOSTAVNI, SLIKE U GLAVI GOVORE I VIŠE OD TISUĆU RIJEČI, ALI SAMO ONE PRAVE DOPIRU NA POVRŠINU...JER DALEKO JE REALNOST OD MOJIH ŽELJA, UDALJENA SVJETLOSNIM GODINAMA, ČAK I VIŠE...RIJEČI OVOG TEKSTA NISU NIŠTA DRUGO, NEGO OSNOVNE JEZIČNE JEDINICE POSLIJE SLOVA, TISUĆE SLIKA, U MOJOJ GLAVI PRETOČENE U STVARNI PROSTOR I VRIJEME...SLIKE KAO SLIKE, SU BESKONAČNE, BEZBROJ TOČAKA KOJE SE DIJELE DALJE, NA JOŠ MANJE TOČKE, BEZBROJ DETALJA, BEZBROJ VIZIJA, GOTOVO BESKONAČNE MOGUĆNOSTI KOJE POKUŠAVAM OGRANIČITI VREMENOM I SLOVIMA, GOTOVO BESKONAČNE MOGUĆNOSTI, A TAKO MALO VREMENA...OGRANIČAVAM ZAPRAVO SAM SEBE, BEZGRANIČNIM LABIRINTOM MISLI, SLIKA I NEPOVEZANIH VERBALNIH KONSTRUKCIJA, KOJE S VREMENA NA VRIJEME POVEŽEM U KOLKO-TOLKO SMISLENE REČENICE...(TROTOČKE SIMBOLIZIRAJU NEDOVRŠENE MISLI, IZGUBLJENE U TOM LABIRINTU)
BUDA
1000 RIJEČI MOŽEMO ZAMJENITI JEDNOM SLIKOM. SAMO BUDALA I MUDRAC ĆE TU SLIKU OPISATI U JEDNOJ RIJEČI. KAKO JE MALO TKO OD NAS IJEDNO OD TOGA, IZREKA JE MANJEVIŠE PRIHVATLJIVA. NE TOČNA. PRIHVATLJIVA.
KAKO ČOVJEK KOMUNICIRA – PREKO 90 POSTO JE ONO ŠTO VIDI I ČUJE. NEKI BI REKLI DA JE TO JEDINI NAČIN... UGLAVNOM. PRVO NISMO ZNALI PRIČATI – ILI SE BAREM NISMO ZNALI RAZUMJETI, SPORAZUMJETI, UGLAVNOM USPOSTAVITI NEKU VERBALNU KOMUNIKACIJU, ISKLJUČUJUĆI UGA UGA. PRVO SU BILE NEKE SLIKE, I CRTALI SMO PO ZIDOVIMA I SRANJE, ALI PRIČATI JOŠ NISMO ZNALI. JE LI I TADA SLIKA GOVORILA TISUĆU RIJEČI, IAKO RIJEČI NIJE NITI BILO? KAKO SMO TE SLIKE PROTUMAČILI, KAKO SMO RAZMIŠLJALI AKO RIJEČI NISU POSTOJALE? ŠTO JE TU RIJEČ ZAMJENJIVALO? TISUĆINKA SLIKE? (U CJELOM TEKSTU SVI BROJEVI IMAJU FIGURATIVNO ZNAČENJE, OSIM AKO GOSPODA NE KAŽU DRUGAČIJE).
JESMO LI MOGLI RAZMIŠLJATI U SLIKAMA, I AKO JESMO, GDJE SE U EVOLUCIJI TO IZGUBILO? ZAR SMO DEEVOLUIRALI A DA NISMO NI SVJESNI? MOŽE LI ITKO OD NAS RAZMIŠLJATI U SLIKAMA, ILI SVI VIDIMO SAMO ISPRAZNE RIJEČI I FRAZE ZA KOJE SMO SE UVJERILI DA POSTOJI NEKO ZNAČENJE, IAKO GA NEMA???
auTHor (JO)cker
RAVNOTEŽA U MOJOJ GLAVI JE OZBILJNO NARUŠENA; LOŠA POSLJEDICA PREVELIKOG BROJA IMAGINARNIH SLIKA, MANIFESTIRA SE KROZ JEBENU PARANOJU, KRONIČNU NEISPAVANOST, I JOŠ MNOGA SRANJA...RIJEČI SU SAMO OKOVANE MISLI, PRISILNO STAVLJENE NA PAPIR, NASTALE MIJEŠANJEM OSJEĆAJA, ŽELJA, USPOMENA I JOŠ MNOGO JEBENIH SRANJA. RIJEČ JE MOĆNIJA OD SLIKE, ALI SAMO PRIVIDNO, JER NAM DAJE VEĆI OSJEĆAJ REALNOSTI I JER SE MOŽE TUMAČIT, NA MALO NAČINA. SLIKE, SLIKE, SLIKE, DRUGA VRSTA, IZRAŽAVANJA, KOJA OTVARA BESKONAČNE MOGUĆNOSTI, MOGUĆNOSTI KOJE NADILAZE I RIJEČI I SLOVA I DJELA. JER ŠTO JE SVIJET ZA ČOVJEKA? STRAŠNO JEBEN SKUP SLIKA, KOJE NAŠE OČI ŠALJU ŽIVČANIM RECEPTORIMA DO MOZGA...AL PROBLEM JE U ČOVJEKU I TO VIŠE SOFTVERSKE NARAVI, JER ČESTO NE VIDIMO ONO ŠTO TREBA BITI NEGO ONO ŠTO ŽELIMO...NAVIKA?UROĐENA MANA? NE BIH ZNAO...
BUDA
VERBUM CARO FACTUM EST... A ŠTA JE SLIKA DOLI DJELA? NEKOGA, NEČEGA, SVIH NAS... MOŽE LI SLIKA BITI DJELO SAMO JEDNOGA ČOVJEKA? JER, DA JE SAM, KAKO BI JU NAPRAVIO, NEČIME MORA BITI INSPIRIRAN, ISPROVOCIRAN (postoji li razlika?), POVEDEN, NAVEDEN, NEMOŽE SAM... AKO SAM JA NEŠTO NASLIKAO (NACRTAO, USLIKAO, BILO ŠTA, SAMO DA LIČI NA SLIKU IL CRTEŽ IL BILO ŠTA IZ KULTURE ŠTO SE VIZUALNO DOŽIVLJAVA), MOGU LI SE JA ZVATI AUTOROM TOGA? NEBI REKAO... MOŽDA SAM JA NAPRAVIO, ALI IDEJA DEFINITIVNO NIJE MOJA. MISAO SE SAMO MOŽE I SAMO NE MOŽE (NIJEDNO I OBOJE U OVOM SLUČAJU DOLAZE ZAJEDNO) PROIZVESTI U JEDNOME UMU, I TO OD JEDNOM, SAMO NA RATE. ZATO NIŠTA NIJE NAŠE, A I SVE JE. TO SE RIJEČIMA NE DA OPISATI, A VRLO LAGANO SE OBJASNI SLIKOM... KOJU NE MOŽE OPISATI TISUĆU RIJEČI... ČAK NI TISUĆU SLIKA. JE LI TO ANOMALIJA RIJEČI, JER SVE OPISUJEMO RIJEČIMA, OSIM NJE SAME? ZANIMLJIVO, TO SAM NEGDJE ČUO ALI NIJE PROVJERENO, DA RIJEČ NIJE NAŠA RIJEČ, VEĆ JE IZ NEKOG DRUGOG JEZIKA. ZANIMLJIVO, IAKO KRAJNJE NEPOTREBNO...
auTHor (JO)cker
"SLIKA VRIJEDI 999 RIJEČI, AL RIJEČ MOŽE BITI MOĆNIJA OD 999 SLIKA"-NASLOV STAROG POSTA
AJD DA SE POZABAVIMO TIME; RIJEČ NIJE NIŠTA NEGO IZ GLAVE PRETOČENA NA PAPIR ILI U GOVOR...(PO UDŽBENIKU- SASTAVNI DIO REČENICE). ALI NEKAD, JE DOVOLJNO JEDNOM RIJEČJU OPISATI, NEVJEROJATNO PUNO SLIKA I OBRNUTO...AL SA SLIKAMA STVARI FUNKCIONIRAJU DRUGAČIJE, POSTOJI TISUĆU NAČINA KAKO SLIKOM POKAZATI ONO ŠTO ŽELIMO, AL OPET OGRANIČAVAJU NAS VIŠE NEGO RIJEČI, JER SU OGRANIČENE, DALEKO VIŠE NEGO VERBALNE KONSTRUKCIJE KOJE STAVLJAMO NA PAPIR. IGRA BEZ KRAJA, S NIJANSAMA I RIJEČIMA KAO FIGURAMA I S NAŠIM I TUĐIM RAZMIŠLJANJIMA KAO SUPROTSTAVLJENIM STRANAMA. GOVOR SLIKA I GOVOR RIJEČI SU 2 RAZLIČITA DIJALEKTA ISTOG JEZIKA...PREKOMPLICIRANA, A OPET PREJEDNOSTAVNA, NEOBIČAN PARADOX ZAR NE?
PREJEDNOSTAVNA U SAMOJ SRŽI, A OPET PREKOMPLICIRANO IH SHVAĆAMO... ZAŠTO SE JAVLJA PRIJEKA POTREBA ZA DUGAČKIM TUMAČENJEM, JEDNOSTAVNIH STVARI?KONKRETAN ODGOVOR SE NALAZI U LJUDSKOJ PSIHI, (O KOJOJ ĆU VIŠE AKO PROĐEM PSIHOLOGIJU) KOJA IMA NEOBIČNU POTREBU ZA KOMPLICIRANJEM.
BUDA
SVI IMAMO NEKE SVOJE RIJEČI, VRIJEDIMO NE KOLIKO IH KAŽEMO NI KOLIKO IH ZNAMO, VEĆ KOLIKO SMO IH SPOSOBNI PRIMJENITI NA JEDNU OGROMNU SLIKU KOJU ČINIMO SVI ZAJEDNO. MI SMO USTVARI OGROMNI MOZAIK SASTAVLJEN OD DJELA VRHUNSKIH MINIJATURISTA... DRUŠTVO JE JEDNA VELIKA GALERIJA, SASTAVLJENA OD TISUĆA I MILIJUNA I BEZBROJ SLIKA, A OPET NEMAMO RIJEČI... AKO UZMEMO DA BEZBROJ NE POSTOJI, A NULA NE VRIJEDI NIŠTA, JESU LI ONDA EKVIVALENTI? VRIJEDI LI NIJEDNA RIJEČ ISTO KOLIKO I NIJEDNA SLIKA, I MOŽEMO LI SA SLIKOM ILI RIJEČI MANJE? KOLIKO SLIKA POSTOJI... NE... KOLIKO SLIKA MOŽEMO PODNIJETI?
ŠTO SE DOGODI KADA SLIKU RASTAVIMO NA RIJEČI? PRESTAJE LI ONA POSTOJATI, TE, PROMJENOM OBLIKA, MJENJA LI I SVOJU SMISAO...
TREBAMO LI STVARI OSTAVITI ONAKVIMA KAKVE JESU, JER IPAK NISMO MI VRHUNAC INTELIGENCIJE, NEKA PAMETNIJA BUDALA SE IGRA S NAMA...
STVARI KOJE NE MOŽEMO SHVATITI, NE MOŽEMO IH NI OPISATI. ZA TO SLUŽE SLIKE. PA KOJI KURAC IH OBJAŠNJAVAMO SVIMA AKO NEMOŽEMO NI SEBI (NEODREĐEN U OVOM SLUČAJU, NISAM ZABRIO NA NIŠTA... još)
ŠTO JA PRVO VIDIM/ČUJEM... BOLJE KORISTITI IZRAZ DOŽIVIM
JA RIJEČ DOŽIVIM KAO RIJEČ, SLIKU KAO SLIKU, ZVUKOVE SLUŠAM, SLIKE VIDIM, POKUŠAVAM IH NE MJEŠATI JER, DA TREBAJU BITI ZAJEDNO, ZAJEDNO BI IH I DOBIVALI, NE BI NAM OČI I UŠI BILE ODVOJENE, IMALI BISMO SVI UMJESTO NJIH NEKE SENZORE IL NEKE PIZDE MATERNE, KO ĆE ZNAT (DOBILI BI PROLAZ NA LJEPE SENZORE, HEHE). MISLIM DA ONO ŠTO NE RAZUMIJEMO USTVARI RAZUMIJEMO, ALI JE PREJEDNOSTAVNO DA BI MOGLI SHVATITI.
OSOBNO NE VJERUJEM DA JE NEŠTO LOŠE I SRANJE, VEĆ DA JE SVE U SAVRŠENOM SKLADU, I DA ĆE BIT JEBENO DOBRO DOK GOD TO NE PROMJENIMO. IZ ISKUSTVA ZNAM DA SE SAMO NIŠTA NE MJENJA, SVE RADI NA PRINCIPU AKCIJE I REAKCIJE, SAMO ŠTO TO NISMO U STANJU VIDJETI (NI KAO SLIKU, NI KAO ZVUK, NI KAO MIRIS NI BILO ŠTA ŠTO JE NAMA PREPOZNATLJIVO), ČUTI... DOŽIVJETI
A SVE ŠTO BI TREBALI DOŽIVJETI, TO I DOŽIVLJAVAMO. BEZVEZE SE JEBEMO STVARIMA KOJE NAS SE NE TIČU, NITI IMAMO IKAKVE VEZE S NJIMA... AL BAŠ BEZVEZE
UKOLIKO NETKO NE KONTA ŠTA SAM HTIO DA SKONTxxx
DOŽIVITE, IMAM PAR RJEČI ZA VAS... NEEEEE; IMAM DVIJE SLIKE
auTHor (JO)cker
JESAM, DAKLE POSTOJIM, KROZ RIJEČI, DIJELA, MISLI I NA KRAJU SLIKE(MENE SAMOG) KOJE NASTAJU U TUĐIM GLAVAMA (TO SE ZOVU SJEĆANJA I MIŠLJENJA, AK SE NE VARAM)...
http://authorjocker.blog.hr/
http://budablind.blog.hr/
PUSA OD OBOJICE
Post je objavljen 22.01.2008. u 19:42 sati.