Marketing
"Worried man blues"
~Somethin's washin' me doooown....
***
Mogu te odvesti na put u sumrak, mogu biti i pijana starleta, a ti Roman Polanski...mogu ti vikati najluđe riječi, mogu se pretvarati da si najbolji ljubavnik, mogu na tvojoj koži ostaviti duboke ožiljke...Mogu igrati sve uloge, na sve načine ti mogu davati ono što tako bogohulno ljubavlju nazivaš, mogu....ALI NE ŽELIM!!!
Dovoljan je bio tvoj sramežljiv dlan na mojoj ružičastoj haljini...dovoljan je bio jedan pogled...
Odavno smo postali klišej, stari evergreen, izlizana farsa dvoje gladnih bića. Tamo u sjenici, postajala sam krhka, postajala sam vosak, učinio si me ranjivom, kao u najgorim ljubićima.
Ipak, prokleto si ne mogu pomoći, i živim taj klišej, taj Sinatrin evergreen jer sam vezana željom... 
" Strangers in the night, two lonley people..."
*I rest my case...*
*~*~*~*~*
Hodala si tim ulicama gola i gladna...Nisi znala što očekivati, ni kamo ćete slijedeći dan odvesti. Osluškivala si otkucaje svog vremešnog srca i zapitkivala se gdje sam i hoćeš li me ikad pronaći. A ja sam bio ovdje čitavo vrijeme, gledajući iz prikrajka divio sam se tvojim pokušajima da razneseš sve divne trenutke i omotaš se očajem.
Gledala si ulice prepune ljudi i u praznim pogledima tražila praskozorja. Sve što si dobila bila je olovna prašina i otežali zrak u plućima. Nisi ni slutila da sam ti upravo izmakao iza ugla, da se nalazim u ružnim, prljavim hodnicima. Tjerala si me od sebe, ne znajući da sam tu. Vrištala si i krvarila, a ja sam te blagoslovom najčišće ljubavi čuvao iz dana u dan. I sada kada ovo pišeš, drhtureći kao šiba na vodi jer zapravo ni ne slutiš što to veliko, grandiozno sutra donosi, ne slutiš da sam ja čovjek s cilindrom iz tvog pariškog sna, ne slutiš da sam ja onaj koji te čitavo vrijeme gura u prividnu provaliju...
***
I'm soooo fucked up....
Post je objavljen 22.01.2008. u 17:15 sati.