Trideset dvije su godine od smrti jedinog knjizevnog nobelovca bivse Jugoslavije i jedinog knjizevnog nobelovca Bosne i Hercegovine(za sada?).Koliko,medjutim,Ivo Andric danas pripada Bosni i Hercegovini,koja nazalost zivi vise u mojim iluzijama,nego u mojoj realnosti?Koliko je Andric pisac moje domovine?Onoliko koliko ga mi prihvatimo kao svoga.Naravno,sad slijedi neizbjezno:ko smo MI?Voljela bih da kazem:Mi,ponosni drzavljani Bosne i Hercegovine,svi skupa,kolektivni vlasnici jedinog knjizevnog nobelovskog imena!Nazalost,ne mogu.Andrica su prvo Srbi,a potom Hrvati u toliko neprijatnoj kolicini protumacili i prisvojili ili kako se to voli ovdje reci,privatizirali pa se bojim da od Ive Andrica nakon tih"aproprijacija"za Bosnjake doista nije ostalo nista!I manje od nista.Odnosno,nedovoljno cak i za to da Andric bude i bosnjacki,nego taman toliko da bude u izvjesnim ideoloskim krugovima docekan na noz kao antibosnjacki pisac.
Enver Kazaz,jedan od nepristranih i punopravnih"vlasnika"Andrica,povodom ovoga kaze:"Ivo Andric je bez sumnje jedna od figura koja obiljezava nase vrijeme,i ne samo nase vrijeme nego i kompletan 20.vijek svojom vizijom Bosne,
svojom slikom povijesne Bosne i svojom slikom ljudske sudbine i egzistencije u Bosni.Desne ideologije sa svojim stajalistima,naravno,pokusale su da od Andrica pribave ono sto njegovo djelo ni po cemu ne moze biti,dakle,
argument za vlastitu veliku nacionalnu ili nacionalisticku naraciju.To je slucaj kako sa bosnjackom,tako i sa srpskom i hrvatskom ideologijom,pri cemu je Andric zapravo pisac granice,pisac u onom smislu u kojem Bosnu gleda kao granicni identitet izmedju Okcidenta i Orijenta,gdje se Okcident i Orijent dodiruju ili harmonicno ili pak u sukobu,a mjesto tog sukoba je progon,koji Andric spusta u bosansku povijest.Taj Andricev most ne moze biti procitan iz nacionalistickog ugla jer ako ga citate iz nacionalistickog ugla,nuzno se suocavate sa bezbrojnim falsifikatima."
U medjuvremenu,knjizevnost sama po sebi,zbog koje uopce i postoji Ivo Andric,kao da je nestala sa scene.Prema Povelji Medjunarodnog PEN-a,"knjizevnost,mada nacionalna po porijeklu,ne zna za granice i treba da sluzi kao zajednicko dobro naroda usprkos politickim i medjunarodnim promjenama."Nakon politickih (zlo)upotreba Andrica,koje su u posljednjim decenijama bile vidljive do gadjenja i stida,sve se u Bosni i Hercegovini podijelilo na"nase"i"njihovo"jer vise ne postoji nesto sto se zove zajednicko,bosanskohercegovacko,a dejtonske monstruozne entitetske konstrukcije tome svesrdno i s ociglednim zadovoljstvom doprinose:gaze sve sto zamirise na toleranciju i mudrost kompromisa.Moje temeljno pitanje u vezi sa politickom upotrebom Andrica jeste:da li je od sve ove blasfemije s Andricem svima nama lakse,ljepse,ugodnije,bolje zivjeti jer smo svi tog"svoga"i tog"njihovog"Andrica smjestili tamo gdje mu je mjesto?Jesmo li postali bolji ljudi zato sto smo Andrica stavili negdje tamo,gdje"pripada"?Je li nam to donijelo historijsku korist i blagostanje?Prosto sumnjam.Mislim da nam je ustvari svima muka od onoga sto smo sami sebi napravili,a to je nazalost mnogo vidljivije kod nas u Bosni i Hercegovini,nego kod nasih susjeda:lijepa multietnicka sustina je zadatak za one najbolje u BIH.
Kada se jednom ohlade politicke strasti,akobogda,Andrica pisca treba prvo u nasim glavama vratiti u domovinu,
Bosnu i i Hercegovinu,njegovati ga kao naseg jedinog nobelovca,pa voljeli ga ili ne voljeli,hvaliti se time sto ga imamo i ne dopustiti susjednim nacionalistickim ideolozima da nam ga zauvijek uzmu.Obnavljanje rada Andriceve zavicajne kuce u Travniku jedan je od lijepih pokusaja te vrste.Jedno ovako veliko,obimno i slozeno djelo ne moze se,ne treba se svesti na jedino i iskljucivo nacionalnu ili nacionalisticku ili politicku dimenziju.Previse je vazno knjizevno djelo Andricevo za sve nas u BiH da bi bilo samo politicko,samo"nase"ili samo"njihovo".
Politickih pisaca ima na pasja preskakala,a Andrica ima samo jednom.
Najstrasnija i najporaznija stvar u cijeloj ovoj prici jeste da Andrica ustvari svi tumace,a niko ga ne cita!Nije da narod ne cita samo Andrica,nego ne cita uopce!Spomenik Andricu se rusi ne zato sto je onaj koji rusi spomenik citao Andriceva djela,nego sto mu je Andrica neko prepricao i ideoloski kratkovido protumacio!U tome lezi tragicni smisao price o politickoj upotrebi pisca.Jer nacitan narod,informiran narod,obrazovan narod,koji misli svojom glavom,koji zna da,i za dobro i za lose,on sam odlucuje i o sebi i mjestu gdje zivi,tesko da bi dozvolio da mu se u uho zabijaju tako prozirna ideoloska tumacenja knjizevnosti,kako se to radilo i nazalost jos radi kod nas.Citajte Andrica pa ga onda tumacite kako hocete.Argumenti su u tom slucaju na strani pisca Ive Andrica.On trenutno u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini-kako su nam odredili oni koji o nasem zivotu odlucuju umjesto nas-vrijedi cijele dvije stotine KM!
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 22.01.2008. u 15:05 sati.