Sjećam se bio je to 02.04.1998. Radila sam kao hostesa na Auto showu.
Veliki je došao po mene i vozio me doma. Bio je nervozan.
Mislila sam si kog vraga si ti pak nervozan što si doma cijeli dan a ja gladna ko vuk, 10 sati na nogama i jedvač čekam da se sjednem pa nisam nervozna.
Došli smo doma. Najdraži me je dočekao u hodniku i počeo se derat na mene ”Gdje si ti do sada? Kakvo je to ponašanje? U sobu na razgovor!”
Ostala sam paf. Najdraži NIKAD nije u životu podigao glas na mene, nikad me nije tjerao u sobu na razgovor.
Grozničavo sam vrtjela film u glavi. Šta se desilo? Šta sam napravila?
Da li sam nekome nešto rekla što ga je uvrijedilo? Da li sam nešto komentirala šta nisam trebala pa je netko rekao to mojima? Ne kužim. Ništa nisam napravila.
Otišla sam u Velikovu sobu.
Sjela na fotelju pored kreveta. Na krevetu je sjedio Najdraži.
”Gdje si ti do sad? Zar ne vidiš tko te čeka???”
Pogledala sam prema blagavaoni u kojoj je stajao Veliki i Bananka. Mislim bananka nije samo moja frendica več i od Velikog a između ostalog ja sam bila na poslu i nisam mogla ranije doći. Taman kad sam zaustila da tio kažem pogled mi se je zaustavio na fotelji nasuprot mene.
Tamo je sjedila malena crvena buhtlica i uplašeno me gledala.
Samo sam zinula.
Od silnog straha što se Najdraži derao na mene ja nisam niti vidjela njega. Čupavca veličanstvenog!
Skočila sam do fotelje, počela grliti Čupavca pa pogledala Najdražeg koji se je tako slatko smijao što me je digao na foru.
Grlila sam Čupavca, grlila sam Najdražeg i onda mi je sinulo... ” Da li je moj?”
”Je!”
”Da li će ostat više od jednog dana?”
„Hoće! Pa tvoj je! Jesi li si ga željela? Sad je tvoj.“
Grlila sam Najdražeg i zahvaljivala sam mu se šta je napokon popustio i doveo mi Čupavca.
Glavna, Veliki i Bananka su rikavali od smijeha.
Rekli su da me nikad nisu tako uplašenu vidjeli. Pa bilo bi i vama tako mislila sam si da se netko tak dere na vas, netko tko niakd u životu nije digao glas na vas.
A oni su samo mislili kako je to dobra fora.
Čupavac je stigao k meni.

To malo predivno stvorenje koje mi je skroz na skroz promijenio život.
Nakon njegovog dolaska znala sam da više ništa neće biti kao prije.


Postali smo najveći prijatelji. Nitko mi više nije bio važan osim njega.
Svo svoje slobodno vrijeme sam posvetila njemu a on je to vraćao i još uvijek vraća svojom ljubavlju.
Čupavac je bio i bit će uvijek na prvom mjestu.
Ne sjećam se da je prošao i jedan dan a da on nije napravio neku glupost.

Nešto što nas je sve doma tolko razveseljavalo.

Ponekad doslovno imam osjećaj da je u nekom drugom životu bio čovjek jer vjerovali vi to ili ne ima itekako ljudskih osobina.
No čemu sve to pišem?
Pa danas je Čupavac slavljenik !

Danas je navršio 10 godina!
Mom najdražem slatkišu sretan rođendan!!!!!!!!

Post je objavljen 22.01.2008. u 13:47 sati.