ŽIVOT U FOBIJI ILI OČAJNIČKO IZBJEGAVANJE PREDMETA I SITUACIJA KOJI NE PRESTAVLJAJU STVARNU PRIJETNJU
Zarobljeni u strahovima
Fobična osoba svjesna je iracionalnosti svoga straha, no prisiljena je izbjegavati situacije koje u njoj izazivaju tjeskobu, nemir, drhtavicu, znojenje, ubrzano disanje i rad srca, osjećaj stiskanja u prsima, suha usta, slabost
Piše Dubravka POLJAK
Agorafobija (strah od otvorenog prostora), klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora), strah pred crvenjenjem (eritrofobija) strah pred strahovima (fobofobija) sve su to termini za koje je svaki prosječan građanin već negdje čuo. Na žalost, riječ je o pojavama koje nerijetko u potpunosti ometaju socijalni, emotivni i profesionalni život velikog broja ljudi.
Fobijom se, prema stručnim mišljenjima, naziva oblik straha koji se veže za određene objekte ili situacije koje u osnovi ne predstavljaju prijetnju. Fobična osoba svjesna je iracionalnosti svoga straha, ali unatoč tome prisiljena je izbjegavati iste objekte ili situacije, jer drugačije ne može funkcionirati.
Život u fobiji popraćen je psihičkom nelagodom, osjećajem tjeskobe i nemira te nizom tjelesnih simptoma kao što su drhtavica, crvenjenje, znojenje, ubrzano disanje, ubrzan rad srca, osjećaj stiskanja u prsima, suha usta, osjećaj slabosti i slično. Navedeni simptomi javljaju se svaki put kad je osoba izložena objektu ili situaciji koji je plaše i čini se kako muci i nelagodi nema kraja.
Gotovo 500 vrsta fobija
Činjenica je da različite fobije u mnogim primjerima u potpunosti sprečavaju pojedince u funkcioniranju u svakodnevnom životu, posebno u društvenim i javnim nastupima. U tom slučaju, fobija se svrstava u kategoriju duševnog poremećaja jer osoba nije ustanju obavljati redovne radne zadatke. Ovaj slučaj iznimno je povezan s osobama koje često nastupaju u javnosti. Tjeskobni osjećaji mogu se javiti čak i kada predmet straha nije pred vama, već samo očekujete susret s onim čega se bojite.
Uz postojeći strah dolazi i jaka potreba izbjegavanja onoga čega se bojite, što je samo nastavak cijelog problema. Odrasli ljudi koji pate od neke fobije svjesni su da je strah pretjeran i nerazuman, ali svejedno ga nisu u stanju svladati. Liječnici fobiju smatraju gotovo jednim od najčešćih uzroka raspada društvenog i privatnog života pojedinca. U prvom redu, osoba koja boluje od bilo koje fobije ne može izbijeći situacije u kojima pokazuje svu svoju nesigurnost i abnormalno ponašanje. Utjecaj okoline u tim slučajevima nije uvijek pozitivan, što pojedinca s inače niskim samopoštovanjem dovodi do krajnjeg dna. Razlikujemo gotovo 500 vrsta fobija, ali situacija ili objekt straha može biti i iracionalan pa je stvarni broj fobija nemoguće odrediti. Ipak, ni jedna među njima ne smije se tretirati kao nevažna pojava. Agorafobiju će imati 30/1000 ljudi, a češća je kod žena, otprilike za dvostruko. Napadi panike nastupit će kod 10-30/1000 ljudi tijekom godine, otprilike dva puta češće kod žena. Najveći broj osoba razvija simptome između 20. i 30. godine života.
Potisnut pravi izvor straha
Među fobičarima, ali i onima koji komuniciraju s fobičnim osobama često je pitanje vezano za genetsku povezanost postanka fobija. Naime, linijom slabijeg otpora podložnost fobiji se nastoji pripisati nasljednom uzroku, što je čest slučaj kod osoba koje se s ovom vrstom demona nisu u stanju boriti.
– Neke studije pokazale su da potomci fobičnih osoba u prvom koljenu tri puta češće razviju fobični poremećaj u odnosu na one bez fobije i bez drugih duševnih poremećaja. Većina osoba rađa se s određenom genetskom predispozicijom, ali o nizu okolinskih čimbenika ovisi hoće li se fobija manifestirati tijekom života. Kad govorimo o dinamici nastanka fobija važno je znati da je pravi izvor straha potisnut i zamijenjen ob jektom ili situacijom koje se može lakše kontrolirati. Tako u primjeru malog Hansa, poznatog slučaja S. Freuda, dječak ima strah od konja, a pravi izvor straha je otac prema kojem dječak gaji istovremeno i pozitivne i negativne osjećaje, kaže dr. Ika Rončević, psihijatarica u KBC-u Rijeka, koja se s fobijama susreće svakodnevno, naglašavajući kako se fobije mogu javiti u bilo kojem razdoblju života.
Djetinjstvo je pak posebno razdoblje, koje kao korijen stvaranja fobije mora biti posebice brižno razmatrano, o čemu dr. Rončević iznosi svoje mišljenje.
– Neke fobične reakcije tijekom djetinjstva su dio razvojnog procesa i način rješavanja određenih konflikata tijekom razvoja. Većina takvih fobija nestaje u pubertetu i adolescenciji. Ponekad su fobije u djetinjstvu znak nepodnošljivih konflikata za dijete. Npr. fobija od škole ne mora nužno značiti probleme u školi već obrnuto, probleme kod kuće kao npr. neslaganje roditelja, a dijete zbog istovremenih pozitivnih i negativnih osjećaja nije u stanju nositi se s obiteljskom situacijom te mu fobija pomaže da ostane kod kuće i na određeni način kontrolira situaciju i konsolidizira roditelje oko vlastitog problema.
Rijetko po pomoć liječnika
Kod većine fobija može se ustanoviti aktualni ili potisnuti stresogeni događaj koji je okidač za pojavu fobije. Ako je stresogeni događaj potisnut tj. nije u svjesnom, fobična osoba svoj strah nije u stanju povezati s konkretnom situacijom te joj se čini nelogičnim. Razdoblje djetinjstva je životno razdoblje u kojem učimo i stječemo većinu znanja i vještina, ali i emocionalnih iskustava koja mogu zauvijek obilježiti naš život. Izrazito stresogeno ili traumatsko iskustvo u djetinjstvu ponekad je moguće potisnuti, ali osjećaji vezani za takve događaje mogu upravljati našim postupcima i ponašanjem u daljnjem tijeku života, objašnjava dr. Rončević.
Prema nekim istraživanjima, samo šest posto osoba koje pate od fobija zaista potraži pomoć liječnika. To je jednim dijelom zbog toga što njihove fobije ne uzrokuju potpunu nemogućnost funkcioniranja, pa oni pronađu puteve kako se nositi s njima. Većina ljudi posjeti liječnika tek kada su simptomi fobije vrlo ozbiljni i smanjuju mogućnost normalnog svakodnevnog funkcioniranja. Neke fobije moguće je u potpunosti izliječiti, dok neke nikada u potpunosti ne budu izliječene. Ipak, čak i ako je neki oblik teže fobije nemoguće u potpunosti iskorijeniti, osobe koje pate od tog poremećaja mogu naučiti živjeti s njima i normalno funkcionirati u društvu.
– Ako su prisutni simptomi fobije kao dio karaktera neke osob Virtualna borba s fobijama
U posljednje vrijeme dostupni su i neki moderniji načini liječenja fobija, a jedan od najzanimljivijih je liječenje uz pomoć prividne stvarnosti (engl. virtual reality). Riječ je o virtualnom simuliranju stvarnosti koja uključuje susret s fobijom i fobičnom situacijom i nudi rješenje izlaska iz nje. Oprema je još uvijek vrlo skupa, pa takvo liječenje još uvijek nije rasprostranjeno, no za nekoliko godina moglo bi postati jedno od najpopularnijih, a vjerojatno i najuspješnijih načina liječenja fobije.
Kontrafobija
Možda je najzanimljivije spomenuti kako fobija ima svoju sestru zvanu– kontrafobija. Riječ je o ponašanju suprotnom fobičnom, kada osoba ima jednake strahove kao i fobična osoba, ali kako bi se suočila sa situacijom ili objektom koji je plaši i prevladala strah, bira upravo njih. Kontrafobično ponašanje ponekad možemo prepoznati i u nekim zanimanjima koja znaju biti i ekstremna, sve s ciljem da se negira strah i pobijedi najveći kamen spoticanja koji priječi život bez straha.
Prvi strah - od širokih ulica
Prvi opis fobije potječe iz 1841. godine kad je C. Westphal opisao agorafobiju = strah od širokih ulica i trgova, a 1877. je A. Raggi opisao klaustrofobiju = strah od uskih, skučenih i zatvorenih prostora. Fobije se javljaju, ovisno o istraživanju, u pet posto opće populacije, a prema nekim istraživanjima, čak do 25 posto stanovništva pati od skrivene ili okolini već poznate fobije. Nešto je češća pojava fobija kod žena nego kod muškaraca.
Hitchcock se bojao jaja
Da fobije ne pogađaju samo obične smrtnike govore i primjeri iz zvjezdanog filmskog svijeta. Nicole Kidman boji se leptira, a Billy Bob Thornton užasava se antiknog namještaja, ali i plastičnog pribora za jelo. Alfred Hitchcock imao je fobiju od jaja, Kim Besinger ima fobiju od otvorenih prostora, country pjevač Lyle Lovett od krava, dok se poznata spisateljica i autorica »Vampirskih kronika« Anne Rice boji mraka.
Johnny Depp se užasava klauna, ali unatoč tomu, sa svojom djecom Lily Rose i Jackom obožava odlaziti gledati cirkuske predstave.
Strah od letenja ili aerofobija pogodila je Arethu Franklin, Cher i Muhameda Alia, a nekadašnja zvijezda Arsenala, Denis Bergamp, čak je u ugovoru imao stavku prema kojoj je na gostovanja išao isključivo automobilom, dok na neka daleka gostovanja uopće nije išao. Kada je shvatio da će se Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002. igrati u Japanu i Južnoj Koreji, Bergamp se jednostavno oprostio od reprezentacije, uopće ne razmišljajući o mogućnosti da prebrodi svoj strah i ipak se pridruži kolegama u branjenju boja svoje zemlje.
Najpopularniji nogometaš današnjice David Beckham razvio je ataksofobiju, strah od nereda. »Sve se u kući mora slagati. Ako su u hladnjaku tri limenke dijetne Cole, on će jednu baciti u smeće jer mu se ne sviđa što su nejednako posložene«, otkrila je njegova supruga Victoria.
Statistike kažu da se u Sjedinjenim Američkim Državama svakih sat vremena rodi sedam novih fobija, pa nije ni čudo da se Michael Jackson boji praktički svega. Njegova najpoznatija fobija jest ona od mikroba, zbog čega u javnosti uvijek nosi zaštitnu masku
e ista nikada ne mora zatražiti pomoć psihijatra, psihologa ili psihoterapeuta. Takva osoba u stanju je prevladati nelagodu te nije ometana u svakodnevnim aktivnostima iako je kvaliteta njezina života narušena budući da se perzistentno ulaže izvjestan napor kako bi, ako je moguće, izbjegla prijeteći objekt ili situaciju ili prevladala nelagodu u suočavanju s istim. Najčešće se koriste se lijekovi za umirenje (sedativi) i antidepresivi, a u nekim slučajevima psihijatar može preporučiti i neke druge lijekove. Lijekove treba koristiti kroz razdoblje od najmanje 6-12 mjeseci. U liječenju fobija korisna je i psihoterapija. Mogu se primijeniti psihoterapijske metode koje za cilj imaju rad na nesvjesnim, skrivenim strahovima koji su u podlozi fobije i uključuju ličnost u cjelini. U tom odnosu nastoji se popraviti loše prethodno iskustvo i stvoriti osjećaj povjerenja, a samim time otkloniti iracionalan fobični strah. U obzir dolaze i psihoterapijske tehnike koje imaju za cilj naučiti bolesnika kako se nositi s nepodnošljivim strahom (npr. kognitivno-bihevioralni pristup). Svaka od navedenih metoda na svoj način pomaže kako bi se simptomi ublažili ili sasvim prevladali. Tijek i prognoza, tj.uspješnost u liječenju individualna je i ovisi o nizu čimbenika, smatra dr. Rončević.
Toplina i povjerenje okoline
Kao i u slučaju svake druge bolesti, jedan od važnijih faktora liječenja je sam odnos prema fobičnim osobama. Nikad ne treba zaboraviti kako je fobija nešto od čega nije imun nitko među nama, a više je nego nehumano smatrati je nečijom slabošću i takvu osobu promatrati »s visine«.
– Pogođene osobe, naročito prije postavljanja dijagnoze, žive u strahu da su izgubile razum, jer ne razumiju što se s njima događa. Slično reagira i njihova okolina, također, zbog neznanja, ali i zbog vlastitog straha. Okolina obično uvjerava pogođenu osobu da je strah iracionalan i da treba uložiti određeni napor te vlastitom voljom isti prevladati. Slično razmišlja i oboljeli, ali se ne uspijeva umiriti. Osobe kojima se bolesnik povjeri trebale bi znati da su fobične osobe jako pogođene i ne smatrati da to nije ništa već znati da je fobija problem emocionalne prirode i da oboljeli ima ozbiljne poteškoće zbog čega mu je potrebna pomoć za koju ih treba motivirati, savjetuje dr. Rončević.
Naravno, nemoguće je predvidjeti svaku situaciju u kojoj će se naći fobična osoba i uskladiti svoju reakciju. To je problem koji se rješava u hodu i uvijek je vezan za osjećaj povjerenja i topline koju oboljeli od fobije nužno treba. Stručna obrazloženja nastanka i postojanja fobija vode nas k jednostavnom uzroku: nedostatku ljubavi i prihvaćanja. Upravo njega, realno gledajući, i nije tako teško ukloniti, uz naglasak kako samo 20 posto ukupnih fobija u odraslih osoba nestaju same od sebe, kako su i došle.
--------------------------------------------------------------------------------
Pronađite svoju fobiju
Ablutofobija – strah od pranja i kupanja
Agateofobija – strah od ludila
Agorafobija – strah od otvorenog prostora i javnih mjesta
Aklufobija – strah od mraka
Akrofobija – strah od visina
Akustikofobija – strah od buke
Algofobija – strah od boli
Aliumfobija – strah od češnjaka
Ambulofobija – strah od hodanja
Amnezifobija – strah od amnezije
Androfobija – strah od muškaraca
Antrofobija – strah od ljudi
Arahnofobija – strah od pauka
Aritmofobija – strah od brojeva
Asimetrifobija – strah od asimetričnih stvari
Aurofobija – strah od zlata
Aviofobija – strah od letenja
Autofobija – strah od samoga sebe
Bacilofobija – strah od mikroba
Bakteriofobija – strah od bakterija
Bibliofobija – strah od knjiga
Botanofobija – strah od biljaka
Brontofobija – strah od munja i grmljavine
Batrahofobija – strah od žaba
Cyberfobija – strah od računala
Deipnofobija – strah od jedenja
Dendrofobija – strah od drveća
Dentofobija – strah od zubara
Dorafobija – strah od krzna i kože životinja
Dromofobija – strah od prelaska preko ulice
Ekofobija – strah od doma
Elektrofobija – strah od električne energije
Ergofobija – strah od posla
Fobofobija – strah od straha
Fonofobija – strah od vlastitog glasa
Frigofobija – strah od hladnoće
Gamofobija – strah od braka
Geliofobija – strah od smijeha
Genofobija – strah od sexa
Gimnofobijav – strah od golotinje
Glosofobija – strah od obraćanja javnosti
Hedonofobija – strah od osjećaja ugode
Heliofobija – strah od sunca
Hemofobija – strah od krvi
Homofobija – strah od homoseksualnosti
Hidrofobija – strah od vode
Hippopotomonstrosesquippedaliofobija – strah od dugih riječi
Iatrofobija – strah od odlaska doktoru
Ideofobija – strah od ideja
Ihtiofobija – strah od riba
Ilingofobija – strah od vrtoglavice
Iofobija – strah od otrova
Itifalofobija – strah od ukrućenog penisa
Izolofobija – strah od samoće
Izopterofobija – strah od termita, insekata
Japanofobija – strah od Japanaca
Judeofobija – strah od Židova.
Kakofobija – strah od ružnoće
Kaliginefobija – strah od lijepih žena
Katoptrofobija – strah od zrcala
Kleptofobija – strah od krađe
Koitofobija – strah od spolnog odnosa
Koprofobija – strah od izmeta
Korofobija – strah od plesanja
Kromofobija – strah od boja
Kronofobija – strah od vremena
Ksenofobija – strah od stranaca
Kinofobija – strah od psa
Latinofobija – strah od Latina i latinskog utjecaja.
Logofobija – strah od riječi
Megalofobija – strah od velikih stvari
Menofobija – strah od menstruacije
Misofobija – strah od prljavštine, stalno pranje ruku
Monofobija – strah od samoće
Nekrofobija – strah od smrti
Oktofobija – strah od broja osam
Onomatofobija – strah da ćete čuti određenu riječ
Ornitofobija – strah od ptica
Panofobija – strah od svega
Papafobija – strah od pape
Patofobija – strah od bolesti
Pedofobija – strah od djece
Penterafobija – strah od punice
Plutofobija – strah od bogatstva
Pogofobija – strah od brada
Proktofobija – strah od anusa
Radiofobija – strah od radijacije
Seksofobija – strah od osoba suprotnog spola
Skotofobija – strah od mraka
Tafefobija – strah od toga da budeš pokopan živ
Teofobija – strah od bogova ili religije
Testofobija – strah od testiranja
Trihofobija – strah od kose
Tropofobija – strah od promjena
Tarofobija – strah od riba
Vestifobija – strah od odjeće
Venerofobija – strah od lijepih žena
Vikafobija – strah od vještica i čini
Zelofobija – strah od ljubomore
Zemifobija – strah od golokrtičastog štakora (Heterocephalus glaber)
Zeusofobija – strah od boga
Zoofobija – strah od životinja
Napomena: Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/
Post je objavljen 22.01.2008. u 11:06 sati.