Naravno da sam u jednom dahu pročitala nastavak Bijele Masajke Corinne Hofmann.Zanimljiva je kao i prva knjiga,a naročitu draž daju joj fotografije koje je autorica snimila u Keniji.
U prvoj knjizi govori se o bjelkinji,samoj autorici,koja se zaljubljuje u ratnika iz plemena Masai.Ona je inače iz Švicarske i došla je turistički sa svojim dečkom u Keniju.Međutim,jedan fatalni susret s Lketingom dovoljan je da ona ostavi dečka,zaljubi se i odluči se udati za Masajca,unatoč ogromnim razlikama baš u svemu.O tome govori prva knjiga,naravno ima tu još svega,a najviše problema.Kad je rodila kćer Napirai,stvari su postale još gore jer je skoro nekoliko puta umrla zbog nehigijene,malarije,nepravilne prehrane.Na kraju knjige,Corinne odlazi s kćerkom,vraća se u Švicarsku i ostavlja Lketingu.Čitajući tu knjigu,nama čiteteljima stvarno nije jasno kako je sve to mogla učiniti,kako na sve odgovor može biti ta luda zaljubljenost.A na fotografijama Lketinga grozno izgleda,nije Richard Gere,i mi stvarno ne razumijemo.
U drugoj knjizi Corinne se odluči nakon 14 godina vratiti da ponovo vidi svog muža,svekrvu i sve koje je upoznala.U međuvremenu je njena knjiga doživjela veliki svjetski uspjeh i snimljen je i film po njoj.Knjiga opet obiluje fotografijama koje su izuzetno zanimljive.Corinne je došla sama,bez kćeri,ali je uvjerena da će sljedeći put povesti i nju.Postoji i treća knjiga koja još nije kod nas prevedena i ja ju jedva čekam.
Uglavnom,zgodno i zanimljivo.
Post je objavljen 22.01.2008. u 07:42 sati.