Teške su gorčine nezainteresiranosti....
Kao odlučiš, izabereš put i u njemu tražiš, radost.
I nije to narudžba iz pizzerie koju ćeš
čekati kojih pola sata, sat duže...
Ne, to nije takvo čekanje.
Niti sjedenje u čekaoni kraj široke lepeze
godišta i bolesti neznanih...na prozivku.
Ni slično...
Koračaš, dan po dan
slijepo poštujući odanost životu
izmjenjujući je sa kiselim okusom nepravde
s mogućnošću kriviti, samo sebe.
Odbijam biti kriva za ljubav. Ili za osjećaj.
Ili, za drhtaj....taj nepresušni izvor
lakoće postojanja i težine neimaštine, tebe.
Sve i da znam tko si, poznavajući ono što nisi,
štreberski sam, naučila te napamet.
Svaku poru dostupnu oku...
Riječ izgovorenu, napisanu
vrelu na izlasku, studenu kada stigne do mene...
Iako prolaze i smjenjuju se svijetlosti i tame
od onda, od zadnje riječi... iako plamen
nemoćan ugrijati varljiv minus u zraku
sve slabije tinja... postojiš.
Ogoljela istina tri godišnja doba.
Nezaboravna.
Post je objavljen 22.01.2008. u 07:24 sati.