..boli glava!
Razmišljanje uzrokuje bolove u prednjem čeonom režnju.
Previše razmišljanja kao posljedicu ima mnogo neprospavanih noći, te također i preispitivanje ovog i onog; kojekakvih učinjenih, i još ne-učinjenih odluka.
Preispitivanje sveopćeg smisla vlastitog postojanja u mom slučaju dolazi tek u nijansama.
Više se radi o nekim stvarima ljubavnog i inog karaktera. Što kada bi ti svašta, a ne znaš kako to ''svašta'' postići, tj. kako se pomaknuti s tvrdo zacrtane crte? Koliko daleko može ići ljudsko strpljenje, tj. koliko toga je za ljubav jedna osoba spremna podnijeti? Ustanke u zoru, i vožnje mene na kolodvor? Požrtvornost vrijedna divljenja, dokaz isitinske ljubavi. No ima li i to svoju mjeru? Strah me do kada će to moći tako?
Bivši dečko mi je danas bio poslao sms kako na Korani hrani labudove, i kako su ga oni asocirali na mene. Zar to nije prekrasno, i nadasve romantično? Poruku sam obrisala bez beda, tek s posprdnim osmijehom. Znači li to da sam ga napokon zaboravila? Vjerujem da da, i to me čini neizmjerno sretnom. Jer shvaćam da sam stvarno i istinski zaljubljena. Još samo da nema tih dolazaka i odlazaka, tih kolodvora i vlakova, tih opraštaja, za koje nikad nisam potpuno sigurna da neće biti oproštaji zauvijek. E to ne valja. Ti upitnici. Ne valja.
..gather my thoughts..

Post je objavljen 21.01.2008. u 22:49 sati.