Nikada ranije nisam imala " vezu na daljinu " niti sam razmišljala o ovoj temi.
Mogla sam samo da pretpostavim koliko je ovo komplicirano i teško. 
Sad sam u takvoj poziciji i često razmišljam o ovome. D. živi u drugom gradu oko 100km od mene. Samim tim ne viđamo se često. Kao i sve u životu ovo ima svojih prednosti i mana. 
Da bi sve moglo funkcionirati normalno mora postojat ogromno međusobno poverenje i razumevanje.
Ako je to suđeno onda i ovakva veza opstaje bez obzira na udaljenost. 
Stotinu puta na dan pomislim na njega.....poželim da je kraj mene. 
Volela bi prošetat sa njim, noću da legnem da spavam u njegovom zagrljaju...
Često uhvatim sebe da mi misli lutaju, da razmišljam o trenucima provedenim kraj njega. 
Normalno je da čovek voli više puta u životu i sve su to različite ljubavi. 
Samo ako je nešto suđeno opstaje bez obzira ne vreme, probleme i daljinu.
Verujem da svaki čovek ima svoju srodnu dušu. Neko je pronađe pre ili kasnije a neki na žalost tragaju za njom celi život.
Post je objavljen 21.01.2008. u 22:57 sati.