B-g je rekao Izraelu: „Narode moj, ne dovodite lažnog svjedoka protiv svog bližnjeg. Nemojte se družiti niti imati posla s onima koji daju lažno svjedočanstvo. Čuvajte djecu od njihovog društva kako ne bi učili od njihovih zlih djela. Kao kazna za zločin lažnog svjedočenja, nebo se zamrači oblacima, a ipak nema kiše za usjeve. Glad se prikrade zemlji.“ (Targum Yonassan)
Ovu zapovijed moguće je prekršiti čak i kada netko da svjedočanstvo za koje čitavim srcem vjeruje da je istinito. Rambam (Eidus 17:13) propisuje da čak i ako netko čuje od mnogo velikih i pobožnih ljudi da je netko počinio zločin ili posudio novac, on ne smije svjedočiti u vezi tog slučaja. Dokaz govorkanja (prepričavanja, rekla-kazala) je neprihvatljiv bez obzira kako besprijekoran izvor bio.
Talmud (Shavuos 31a) vodi ovu ideju korak dalje i opisuje slijedeći scenarij: Odanom učeniku pristupio je njegov učitelj koji mu kaže “Ti znaš da ja ne bih lagao sve da mi plate i 100 zuza. Netko mi duguje 100 zuza, no on poriče svoj dug a ja imam samo jednog svjedoka. Molim te da otpratiš mog svjedoka na sud i staneš tamo s njim. Kada moj dužnik vidi da su dvojica ljudi došli na sud, može se uplašiti da ćete obojica svjedočiti protiv njega i priznati svoju laž.“ Talmud propisuje da učenik koji sudjeluje u toj prijevari krši zapovijed: Nećeš dovoditi lažnog svjedoka.
Navedena odluka tumači zašto u našem stihu piše lo taane, doslovno, nećeš odgovoriti ili ponoviti, umjesto mnogo jasnijeg lo taid, nećeš svjedočiti. Sam izbor riječi sugerira na zabranu protiv ponavljanja govorkanja, čak i ako je istinito, od nekoga tko nije doista svjedočio tom događaju. (Haamek Davar)
Meshech Chochmah koristi isti princip kako bi razriješio problem koji je postavio Ibn Ezra. Zbog čega stih ne kaže edut šeker, lažno svjedočenje, i umjesto toga spominje jedino ed, svjedoka, koji svjedoči? S obzirom na prethodno navedenu odluku, međutim, „svjedočenje“ može doista biti istinito, a „svjedok“ lažan, jer onoga koji svjedoči na osnovu govorkanja smatra se za ed šaker, lažnog svjedoka, čak iako ono što on kaže je istina.
U drugoj verziji (Dvarim 5:17) ovaj tekst kaže: lo taane vereeha ed šaker, Nećeš dovoditi „uzaludnog“ svjedoka protiv svog bližnjeg. Ramban tumači da promjena u izrazu koji se koristi dopunjava značaj u smislu da svjedok ne smije svjedočiti neistinito čak i kada njegovo svjedočenje neće nikome prouzročiti bilo kakav financijski gubitak. Npr, izražavanje same namjere da se da neki poklon nije obvezujuće. Iz toga slijedi da čak i ako je dokazano da je takva namjera iskazana, potencijalni davatelj poklona zadržava pravo da se predomisli. Bez obzira na to, iako svjedočenje u vezi te tvrdnje neće nikome prouzročiti gubitak, svjedočenje bi bilo „uzaludno“ i kao takvo ne smije se iznijeti pred sudom.
Ova Zapovijed – četvrta na drugoj ploči – korespondira s Čevrtom Zapovijedi na prvoj ploči: Sjećaj se dana šabata da ti bude svet. Rabi Yossi učio je ovako: Šabat je dan kada Izrael svjedoči da je B-g stvorio svijet govoreći: U šest dana Vječni je učinio nebesa i zemlju… i odmorio se na sedmi dan. Tko god krši Šabat poriče istinu ovog svjedočanstva i postaje lažni svjedok protiv svih učenja Tore (Mechilta).
Post je objavljen 21.01.2008. u 22:14 sati.