Marketing
[Qauntdaun]veliQo spremanje (Q - 1)
Ako vam se ne da skrolati do dna posta, samo da vas obavijestim kako je danas (5. veljače) dodan još jedan dio posta tako da konačni sadržaj sad glasi:
1. Linkovi za Mišu 25-36
2. Link na moj 24-satni strip
3. Antipatično njorganje o tuđem neradu
4. Upute za slanje stripova u Q i pridružena izdanja
5. Poziv sponzorima
6. Najava Q15 (s prijevodom oblačića koji su ostali na španjolskom)
7. Ground Control to Major Tomcat
Tak, sad znate.
***
Ovo će biti, kaqo mi se čini, još jedan post u nekoliqo nastavaqa, pa navratite svaqa dva-tri dana tijeqom iduća dva tjedna da vidite je li se što posta(vi)lo. Tema će biti "bez teme", više da vidim o čemu još nisam pisao, a trebao sam. Pospremanje zadnjih zakutaqa mozga.
Danas, apdejt Miše! Jes, prošlo je i opet tri mjeseca kako ste odlazili na klik.hr, ali niste nikaqo mogli pronaći u koju su rupu gurnuli vaš omiljeni strip, te stoga evo popisa epizoda iz interventnog perioda:
Mišo 25
Mišo 26
Mišo 27
Mišo 28
Mišo 29
Mišo 30
Mišo 31
Mišo 32
Mišo 33
Mišo 34
Mišo 35
Mišo 36
Starije epizode nalaze se u neqom od starijih postova na ovom blogu (sejf bet: prije tri i šest mjeseci).
***
Strip za jedan dan - uvijek sam se pitao je l' to mogu i kako bi to ispalo. E, sad se više ne moram pitati: u sklop pred-Angoulemea održano je međunarodno simultano crtanje stripa od 24 stranice (naslovna+22+ zadnja) na temu koja je obznanjena jučer u 15:15. Sudjelovala su 203 autora, a završilo ih je ne znam, nije mi se dalo brojiti. No, vi možete - popis ljudi je ovdje.
A ako bi netko htio odmah skočiti na moj strip, taj je ovdje.
Ako se pitamo što sam naučio, ne znam ni sam još. Da stignem (za 23 sata i 30 minuta, sa spavanjem od 5 sati), da si bonus zakompliciram stvar (vježbao sam raditi bez olovke, ali sam se u zadnji čas prepao i ipak crtao prvo olovkom) te da uvijek ima stvari na koje ne računaš (dva sata otišlo je na skeniranje i pripremu fajlova za aploud!).
Ali sad sam sretan. Napravio sam 24-satni strip, drugi Hrvat ikad, koliko znam.
***
Interesantna je nuspojava uz rad na 24-satnom stripu. Poslije si 48-sati nizašto. Što objašnjava zašto su takve manifestacije obično razmaknute godinu dana - treba vremena da čovjek zaboravi koji je to stres kako bi opet pokušao. Što objašnjava i zašto se ne mera saki dan tako. Što objašnjava i zašto se taj ekstremni sport obično ne prakticira na duge staze (iznimaka ima - onih par mamlaza što su radili 168-satni strip, pa onda onaj fini momak što radi serijalizaciju, radeći svako poglavlje u 24-satnim nastavcima ...) te zašto je zm-ova ideja da se radi 24-dnevni strip - jer kao za to bi se kod nas našlo ljudi, za 24h teško - pomalo besmislena: lakše je odvojiti cijeli dan za ludilo nego sat u 24 konzekutivna dana.
A ima taj prijedlog i još jednu boljku: u njega je ugrađena želja da se ljude motivira da rade. Dijelim tu boljku, svako malo i meni dođe da ćeram neku inicijativu kojoj je cilj da ljudi rade bolje i više, ali zapravo je k'o što mj kaže: "Kakav je to strip-crtač kojeg treba tjerati da crta?"
(Svaki, vjerojatno. Al obično to tjeranje rade rokovi, urednici, novci. Ono što mj odavno govori, a i meni polako dolazi do mozga jest da mnogotko voli sanjati o tome kako se bavi stripom, ali se malo kome zapravo radi. Tako da ... Hm, vrijeme je da zaustavim ovu zagradu.)
Tako da imamo masu strip-crtača koji sjede i čekaju ne bi li ih netko platio da crtaju. Što je njihovo pravo, ali kad pogledam što su i kakvi najbolji autori vani, onda vidim da su to oni koji stalno rade, plaćeni ili ne, za sebe ili za druge. Jer, uz milijun "afirmiranih" profesionalaca, tko je natukao albume za našu "lunatiQ" ediciju? Ićo i Fićo, jedan crtajući štoriju za svoj gušt, drugi nižući gegove jer mu je tako došlo. Tko je sjeo i nacrtao album za maliQa? Jusuf, jer mu je bilo stalo pa se i moglo. Zato i nije čudo što nam objektivno više vrijedi jedna Sonječka (klik da pročitate 25-tabli "Vučina") pa ma koliko njezin mindstream ne bio uvijek jasan (nije slučaj s "Vučinama") od svih načitanih autora koji puno o stripu znaju, puno na njega briju i malo ga rade.
O tome sad pričam i zbog toga što Q quburi s domaćim materijalom (a kanda nešto i plaća) i zbog toga što mi je nedavno palo na pamet kako bih baš mogao raditi još jedan časopis (znam, bolestan sam, ne bih to trebao spominjati u pristojnom društvu), ali onda sam se na vrijeme scipelario (nakon samo nekoliko skica naslovnice) i strogo si zapovjedio neka odustanem. Jer: za qoga? I: s qim?
(Da ne ulazim sad u "ščim?" O tom, sutra.)
Te tako, dosta mi je više tog cimanja drugih da rade. (Mislim da sam puk'o negdje na CRŠ-u koji mi je ogadio i Zagora i sve živo, a onda dodatno u prosincu kad sam se kao konj navukao zbog izdanja raznih, a sve je zbog ovoga ili onoga kasnilo.) Briga me više. Radit ću što mislim da treba, koliko sam mogu povući. Sutra ću objaviti zadnji poziv i upute za Q-izdanja i poslije više neću nikoga moliti da crta stripove.
***
Daqle, kaqo je obećano: vodič za slanje radova u Q. Izreži, zalijepi u teku, teku baci u smeće i pitaj kako je ono išlo - neće ti se odgovoriti.
Po kategorijama:
Q strip čak nešto i plaća. 100 kn za stranicu objavljenu na A4 formatu, 50 kn za B5 format (zbog smanjene naklade ovih posljednjih).
albumska edicija lunatiQ (tamo su dosad objavljeni "Entropola" i "Ninđa") - stripovi moraju biti prikladni za objavljivanje na B5 formatu. Može biti kompilacija kraćih radova, ali bimi bilo draže da su priče albumske dužine. Minimalni opseg: 50 stranica. Maksimalni opseg: 70 stranica. Idealan: 60. Crno-bijelo. Naklada ovih albuma je 300 primjeraka od kojih autor na ime honorara dobije 60.
Biblioteka Q ("Strašan vic", "Kako čitati strip", "Ekstremni sportovi") - kako vidite, format nije zadan, opseg nije zadan, čak ni crno-bijelo nije uvjet. Sve što se traži jest da imate album svjetske kvalitete. Pa slobodno. Honorar je 10% od maloprodajne cijene, bruto.
maliQ striptilinić (6 knjižica dosad objavljeno, pogledajte donje postove za popis) - traže se stripovi u pasicama (bilo geg-pasice, bilo strip u nastavcima) prilagođeni objavljivanju na formatu 9*20 cm. Crno-bijelo. Naklada ovih albuma je 300 primjeraka od kojih autor na ime honorara dobije 60.
lunatiQ sveščići - Prvi tek treba izaći (onaj s natječajnim radovima, predviđen termin za ožujak) pa da objasnim: fanzinskiji od Q-a, A5 formata, 48 stranica, crno-bijelo. Uredničke ovlasti za sastavljanje sljedećih brojeva usporedo su dane Jurici Starešinčiću i Josipu Sršenu pa kontaktirajte njih. Kako? Vaša upornost i spremnost da otkrijete njihove e-mail adrese bit će test vaše podobnosti za objavljivanje. JS ima posve drukčiji ukus od JS-a tako da trebate kalkulirati i biti pametni. Zapravo, generalno mislim da uvijek trebate biti pametni i da glupe ljude treba ... Nema veze, ovo nije mjesto za to. Naklada ovih sveščića je 250 primjeraka od kojih autori na ime honorara dobiju primjerak po objavljenoj stranici.
Tri druga časopisa koja sam mislio pokrenuti - Ništa od toga, lijepo sam vam rekao da sam se iscipelario i zabranio si takva razmišljanja.
Džepni Q - Što to nije crklo? E, nije! Baš neću da crkne, sviđa mi se format (B6, iliti alanford format) tako da planiram njegov povratak u 2009. Za njega se traže serijali od 24 stranice po epizodi s po 2-3 kadra na stranicu, crno-bijelo. Honorar: 500 kn po epizodi, al' uzmite u obzir da financiranje za ovo izdanje još nije osigurano - sapienti sat.
svezaQ - radni naslov još jedne ideje: sveščića ala amerikana, autorskih, B5 formata. Autori trebaju poslati po 25 stranica materijala (24 crno-bijele i jedna kolor) plus naslovnu stranicu u boji. Naklada ovih sveščića bila bi 300 primjeraka od kojih autor na ime honorara dobija 60. Sapienti sat klauzula iz prošle točke primjenjuje se i ovdje, iz istog razloga.
Mentor također objavljuje i šmrc-nema-slika knjige, no za sada po pozivu. Pokazat ću ovaj čas samo tentativan interes za knjige o stripu.
Adresa za slanje radova (stripove u jpg formatu prialgođene web-gledanju) i inteligentne upite je qstrip (at) gmail (točka) com. Ako vam ne odgovorim, upiti nisu bili inteligentni.
Eto, toliqo. Ispisao sam se i duže no što sam mislio da hoću tako da ću o obećanom "ščim" razglabati sutra.
***
Pa, nije bilo sutra nego preksutra. Ni ja se, očito, ne držim rokova, osobito samopostavljenih. Treba me spalit'. Ili čitajte dalje:
Elem-helem, u nedjelju sam nacrtao 37. "Mišu" (na klik.hru vam je) što je ovomjesečnu produkciju (zahvaljujući 24-satnom stripu i jednom vježbenom eksperimentu od 10 stranica) podiglo na 43 stranice. Još jedna pa album, rekli bi metuzalemi poput mene koji još razmišljaju u formi klasičnog albuma. Al' albuma neće biti (slike ćemo skriti?), iz istog razloga zašto crtači ne crtaju i ljudi ne kupuju domaće stripove: nema love da ih na to natjera!
Ja sam po uvjerenju pola vremena klerokomunist, a drugu polovicu anarhokapitalist što znači da mi je zajedničko da cijelo vrijeme odbijama vjerovati u važnost novca. Što znači da sam budala jerbo novac može biti naša konsenzualna izmišljotina, ali je i jedini način na koji ćeš stvarno osjetiti tuđe priznanje i jedino sredstvo pomoću kojega čovjek može svoje snove postaviti nad tuđe. Što to konkretno znači, danas i u ovom postu? Znači da žicam pare.
Drugim riječima, Q-ov poziv za sponzore:
Kako ste vidjeli, mi izdajemo puno lijepih izdanja, a voljeli bismo izdati još i koje, no nemamo baš para, a čuli smo da vama pretiču. Pa pitamo, je li, biste li nam što od toga prebacili, odbili si od porezne osnovice, a zauzvrat vidjeli svoju reklamu na tom istom izdanju (upućenom, doduše, vrlo sitnom segmentu opće populacije, ali pismenijem i čudnovatijem od prosjeka) ili možda zaprimili količinu primjeraka koje biste potom mogli dijeliti poznanicima, poslovnim partnerima ili samohranim majkama koje od vas žicaju teško zasluženu kunu proseći po raskrižjima.
Skupo? Tko je rekao da je skupo? Pojedina izdanja možete sponzorirati i za vrlo male pare! SvezaQ bi vas taqo došao svega 1500 kuna, lunatiQ sveščić, džepni Q ili maliQ striptilinić svega 2000 kuna, lunatiQ albumi 4000 kuna, qnjige iz našeg naqladničkog programa bi vas došle 5000 kuna, albumi Biblioteqe Q 5-8000 kuna, a pojedini broj Q stripa 8000 kuna (30.000 za cijelu godinu). Poželite li financijski stati iza nekog od novih časopisa (detalji na mail ozbiljnim ponuditeljima), možete to učiniti već s 20.000 kuna za 4 broja godišnje!
A što ako vam se zamisao sviđa, a sami nemate para? Možda ste u vrtić išli s nekim sadašnjim poduzetnikom pa možete njega nagovoriti? Ne badava naravno, vaš je kickback standardnih 10% od pristigle love.
I još sam zadnji redak u kojem se pravimo da nismo qurve: donacija ne utječe na uređivačku politiku. Što znači da ne bismo za pare objavili nešto što inače ne bismo. To jest, bismo, al' za trostruke.
Adresa za ponude je qstrip (at) gmail (točka) com. Onda, što kažete? A? A? A?
***
Od danas na qioscima i po striparnicama: Q15 zvan aQcija!
E da, a kako su pojedini čitatelji primijetili (oni koji se nisu dovoljno obrazovali na sapunicama) enormnim je uredničkim javašlukom promakla jedna neprevedena stranica Koolaua. Sporni oblačići trebali su glasiti:
5.
Ranjen je, sigurno umire. Neće stići daleko niti nam išta više može.
6.
Već smo šest tjedana u dolini Kalalau. Pokušavamo uhvatiti jednog jedinog ranjenog i bolesnog čovjeka ... Dosta više! Vraćamo se u Honolulu!
***
GROUND CONTROL TO MAJOR TOMCAT
Početak 2008. neprimjetno su obilježile dvije obljetnice. Šestog siječnja bilo je točno dvajst godina otkako se profesionalno bavim stripom, dok je od neznanog datuma kad sam prestao raditi za Amerikance prošlo - majkumu! - već pet godina. Onog prvog datuma i Siriusa u kojem je objavljen Bočko sjećam se kristalno, kao da je jučer bilo, dok onih devet godina najamnoga rada ponekad djeluju kao san. No, nisam o tome htio pisati ...
Prestanak rada za Amerikance poklopio se s početkom nečega drugoga: radom na Q STRIPU. Odlučio sam bio da ću raditi magazin negdje krajem 2002., na putu u Solun, i onda sam krajem zime, a početkom proljeća održao nekoliko po projekt važnih razgovora. Najprije sam razgovarao s Ticom jer je ideja bila da Endem pretvorimo u kiosk-magazin. Tico je pristao pa se onda povukao jer mu je bilo bed da puši tuđe pare. Razgovarao sam i s jednim računovođom da vidim financijsku stranu konstrukcije i ispostavilo se kako nema potrebe osnivati novu firmu već da će biti puno lakše sve napraviti kroz već postojeći Tanjin Mentor. Tanja je potom krstila časopis, Melina je uložila kreativni i proizvodni know-how, Bernard je nesvjesno postavio deadline izlaska prvog broja objasnivši mi stanje u distribuciji i 20. srpnja 2003. smo trefili kioske.
(Detaljna prisjećanja na ostatak pripovijesti o Q-u ostavit ću za neku drugu zgodu, možda za čas kad to poglavlje zaključim. Jer ovo nije, ako ste se možda ponadali ili prepali, obavijest o gašenju. Ni blizu toga.)
Q je, naravno, trebalo pokrenuti deset godina ranije kad smo sjedili kod Štefa u Sopotu i u predasima rada na nekakvim reklamama od kojih nikad ništa nije bilo smišljali imena za časopise i brojili koliko tko ima stranica u ladici i što bi se moglo skrpati. Tada je bilo više energije, iako manje vještine, nitko još nije bio radio za van i tko zna kako bi se taj projekt danas kotrljao (bi li uopće) da se tada zakotrljao. Al' nije se mogao zakotrljati jer nije bilo para.
Deset godina kasnije para je bilo (zbog devet godina najamnoga rada) i Q se zakotrljao. Vještine je više, energije manje, ali neke se stvari uoće nisu promijenile. Ladice, na primjer. Kad smo onomad zbrajali te čuvene ladice ustanovili smo bili kako i nema bogznačega u njima - ne vara li uspomena, mislim da ni dva potencijalna broja nismo bili napunili tim blagom. Tako je i danas. Jednako tako, svaka se kalkulacija uvijek kršila na honorarima: naklada toliko i toliko puta cijena takva-kakva, minus marža jednako pokrivanje troškova tiska. Mentorovo izdavaštvo danas je u financijskoj rupi točno jednakoj količini isplaćenih honorara tako da mi je posve jasno zašto se većina domaćih nakladnika nećka kad autorima treba nešto platiti.
To nećkanje osnažuje i jedna druga činjenica: domaći autori ne rade više, brže ni bolje ako ih se plaća. Kako su Zox i Pajo napomenuli u komentarima, Q-ovi honorari nisu veliki, ali nisu ni nečuveno niski. Bilo gdje izvan gornjih 5% nakladnika autor može očekivati da će mu honorar pokriti tuš i papir, a da mu se ostatak nadoknađuje neprocjenjivim iskustvom objavljivanja, rastućeg portfolija i sveopćeg iskustva. Tako da su na razvijenim tržištima autori spremni odraditi i do par stotina stranica mukte kako bi izvidjeli jesu li za taj posao i kako bi se u znoju lica svoga dočepali stila i plaćenog posla. Kod nas ljudi očekuju profesionalni angažman od druge stranice, s parama koje ih neće tjerati da crtaju više od dvije stranice mjesečno. Ne samo da domaći autori ne rade više, brže ni bolje ako ih se plaća. Domaći autori - u pomalo nepravednoj generalizaciji, ali jebe mi se! - najradije ne bi radili uopće.
Dok ne odu vani, dakako. Stari gastarbajterski mentalitet, do u dlaku. Pa da Slaveni onda nisu roblje u duši, koje ne zna što bi sa slobodom?
I dobro, da, al' što to mene 'be? Lako za Q i za stripove u njemu: ima stranaca koji bez po muke daju nacrtano za 5 eura po stranici i još su sretni što ih objavljuju po egzotama. Ako ništa drugo, punit ću svaki drugi broj stripovima koje sam nacrtao sa četrnaest godina pa nek' se narod smije. Al' 'be me to po jednoj drugoj liniji.
Ja nisam samo dežurno blog-njorgalo, ja sam, kanda, i scenarist. A scenarist je čudan posao, posao koji ne postoji sam za sebe. Jer, scenarist ne postoji bez crtača, a crtač ne radi bez narudžbe, a narudžbe nema bez tržišta pa dok nema stvarnog i jakog tržišta nema ni potrebe za scenaristom. Pokušao sam, u ovih 5 Q-godina pokrenuti par stvari kako bih razbio ustaljeni domaći hobistički ritam od jednog albuma u pet godina, ali ne ide. Kljunovi su najdalje dogurali, ali i oni su negdje na godišnjem prosjeku od 6 stranica (dosta i mojom krivnjom, da sam pisao duže epizode ...). Martina Mjesec se kotrlja kako je dogovoreno, kad Džuka nema bolje plaćenih poslova. Honesty Chase je pukla kad se Žitko morao početi prehranjivati radom. Barbarin Blaž Franin je najniži prioritet. Mister Mačak pada žrtvom svake promjene temperature. Port Silver zasad kašljuca, ali bojim se i pomisliti što će se dogoditi kad Tončija počnu tražiti iz vana ... Ostaje, dakle, postaviti samo jedno pitanje: koga ja tu zavaravam?
Domaćeg stripa (pa time ni potrebe za domaćim scenarijima) neće biti dok se u njega ne ulože novci barem napola kompetitivni novcima koji se u strip ulažu vani (primjer: Hrvatski velikani). To što je to neisplativo (primjer: Hrvatski velikani) i što će naručitelj uvijek diktirati svoje teme (primjer: Hrvatski velikani) ne mijenja ništa na stvari: crtače ćete uvijek naći tamo gdje je novac, ma što pričali na kavi.
Naravno, scenaristima je lako kenjati - oni spiče scenarij u dva dana, a crtač ga poslije crta mjesecima. Znam to. I tko je, uostalom, kriv scenaristima što sami ne umiju crtati onako kako bi voljeli te su im crtači potrebni? I to je točno, i to je istina i sam sam sebi kriv što sam birao glup posao u kojem te zovu uvijek i samo da ispunjavaš tuđe ideje, da omogućiš tuđe snove. Za tvoje vlastite ideje i snove, nikoga nije briga.
Pet godina Q-a bili su poligon za ostvarivanje tuđih snova. Nadao sam se naplatiti tako što bi se u procesu ostvarili i neki moji, ali nisu. Štoviše, pokazalo se da o stripu baš i ne sanja onoliko ljudi koliko sam mislio. Pa dobro, što je tu je ...
I ja radim za novce. Ako me želite unajmiti, javite se pa ćemo razgovarati. U ostatku vremena više me ne zanima činiti ljudima usluge koje se nisu udostojili ni zatražiti. Imam svoga posla.
Sutra počinje korizma. Idući post na ovom blogu objavit ću na Uskrs.
(mcn)
Post je objavljen 21.01.2008. u 21:25 sati.