već danima vrti mi se po glavi nešto o čemu sam željela pisati.
i već danima ne pišem.
ne zbog toga što mi je stalo da pročitate isto (naravno da je),
ali ipak više zato da isto iziđe iz mene, stavim na papir.
i iako je više zgoda, odnosno skup zgoda (množina), opet ima nekakav negativan predznak.
pa onda neki drugi put.
pa kako se danas osjećam stvarno dobro
iako sam i sad još u uredu (ali evo, završila sam s poslom pa mogu pisati post)
pa iako me glava boli ali ne onako strašno,
nekako danas razmišljam koliko puta me netko nasmijao (ne onaj smijeh grohotom) tijekom radnog dana
i shvatih da sam u stvari jako jako sretna
jer cijeli dan mi netko (ne samo osoba koju volim, već i drugi ljudi,
prijatelji, poznanici, radne kolege, ljudi koje ne poznajem ili vrlo površno znam)
svojim komentarima, upućenim riječima, mailovima, porukicama na mobitel, pozdravima,...
izvlači osmijeh na lice :)
i evo i sad se smješkam :)
i veselim se ponovo
što mi je drago.
možda će trajati kratko,
možda ćete me opet morati čupati iz zlatnog kaveza
u koji sam se sama stavila, zatvorila vratašca i pjevušila tužne pjesme iznutra.
možda je dovoljno samo pogledati i fokusirati dalje od rešetki ispred nosa.
možda ;)
želim vam ugodnu večer
i, sutrašnji dan ;)
Post je objavljen 21.01.2008. u 21:11 sati.