Marketing
Sarajevo, ljubavi moja...
...ja sam ko mala isla cesto sa svojima u Sarajevo i sjecam se da sam voljela ic tamo, uvijek su nas docekali srdacni prijatelji...Baščaršija sa svojim šarenilom...izleti i sanjkanje na Igmanu...ali najviše sam zapamtila taj duh ljudi iz tog grada...koji sam sretala i dalje kroz godine...iako u Sarajevu nisam bila dugih 17 godina...
...cim smo dosli i smjestili se u stan, poceli su nas svrbjet tabani i skuzile smo da nemamo sto radit u stanu, idemo vidjet "Jel' Sarajevo gdje je nekad bilo"...
...ne znam jeli se to samo mome srcu učinilo, ali čim smo došli do katedrale slike su se počele vraćati...sjetila sam se da sam se nekad davno bas na tom mjestu slikala...ali tada mi se katedrala činila još veća..
...kad smo prošli kraj Begove džamije...nisam se mogla cijeli dan otrest pjesme od Crvene jabuke...nostalgija je proradila...mogu mislit kako je krasno bilo ono doba nekih 80-ih godina kada se tamo okupljala najbolja rock scena...kad su izlasci bili nezaboravni a raja najsrdačnija...
...bila je subota, tako da je bila prava špica...lijepo vrijeme a i nije bilo hladno...lako smo se utopile u taj šušur i šarenilo...htjela sam što više toga vidjet i upit, a aparat je blicao na svakom koraku...
...mama mi je poslala poruku da hoće da joj donesem suvenir...i to bakrenu džezvu...i dimenzije mi je rekla...i ajde sad ti ne kupi...malo sam prošvrljala po okolnim štandovima, i odjednom ugledam malu butigu i starog čovjeka koji prodaje tako stvari od bakra i zanimljive suvenire...toliko mi je bio simpatičan da sam morala u njega kupit i morala sam ga slikat...spremno je pozirao...sve ko da neće-he he :)
...kad je bila skromna i samo džezvu tražila, dobila je i jednu od ovih marama koje sam jednostavno morala kupit u jedne drage tete šetajući kroz Gazi Husrev-begov bezistan...
...iako sam svašta zanimljivog vidjela, za sebe sam htjela samo jedan suvenir..onaj koji će ostat zapamćen po savršenom okusu...naravno ćevapi s kajmakom u Želja...to vam se ne može opisat, to morate poć i probat...sam pogled na ovu sliku mi skuplja sline u ustima...
...nakon ćevapa smo išli povirit "Jel' Miljacka voda presušila..." i nije...još teče kao i pred 17 godina...od svih ćuprija mi je ova najzanimljivija...ako sam dobro uhvatila, ovo je Latinska ćuprija i mislim da je tu Ferdinand platio glavom...
...e, kad smo se fino najeli, trebalo je ko prave Dubrovkinje sjest na kafu...kako ove moje nisu baš od prave kafe, tako nismo išli u Bosansku kuću gdje poslužuju onu pravu kahvu iz imbrika, sa rahat lokumom na pjatiniću, nego u neki od modernijih kafića...u ovom zadnjem smo našle ono što smo od ljudi htjeli vidjet i što mi je definitivno potvrdilo da bez obzira na promjene koje su uslijedile i dosta jada koji se vidja okolo, ipak, mozda ne u svima, ali u nekim ljudima je ostao onaj prepoznatljivi sarajevski duh...a to mi je dokazo jedan konobar iz sasvim običnog, modernog kafića u koji smo sasvim slučajno nabasali i koji nas je tako simpatično ugostio, na simpatičan način, s puno gestikulacije objasnio gdje se najbolje jede, gdje su najbolji izlasci, neke kuriozitete iz Sarajeva i tako...osjeti se malo da ipak nije sve savrseno, npr. kad je nas 5 pitao da jeli sve radimo i kad smo potvrdno odgovorile iznenadio se...kaze da je to rijetkost tamo...a mi ko prave Dalmatinke i dalje žugamo kako nam je loše, dok se on u protivnom ipak neda i svojim stavom odusevljava...
...i zato cu baš napraviti reklamu za Cafe bar Central i za konobara Adnana, kojemu na majici, na leđima piše broj 10...i kad netko ko ovo čita ode tamo i upozna ga neka mu reče da su ga pozdravile 4 Dubrovkinje i 1 Makaranka kojima je on uljepšao boravak u Sarajevu...
"Bona, slikaj me izbliza, da se bolje vidim..." :)))
Post je objavljen 21.01.2008. u 19:57 sati.