shvaćanja
shvaćanja života kao takvog, ja nikako da se pomirim sa događajima, imam godina nije da sam premlada, imam dijete, odgovornost, a u duši se osjećam kao dijete od 12 godina, mlado ludo bez obaveza načina bez ičega!!
uskoro mi je rođendan i onak sve mi muka više postaje kad shvačam da mi se brojevi godina samo nižu, a ja iz godine u godinu da neću stiči sve šta želim, hoču i mogu!!
tuga me uvijek uvečer hvata, tako i danas nakon tako lijepo sunčanog dana ja sam si tmurna, u mom srcu kiša u glavi oblaci!!!
jao ljudi kad če agonija da se završi i kad ču moći mirne duše reči eto to sam ja i nema danas bura i vjetrova ni kiša ni oblaka!!
ja sam sretna kad ču to moć izgovoriti ovo me malo previše boli i ubija!!!!
Post je objavljen 21.01.2008. u 18:52 sati.