Marketing
.:citatnost, intertekstualnost, autoreferencijalnost... ovisnost!:.
nekako je sve postalo tjelesno.. poprimilo je oblik.. i neminovan je svaki pogled..
toga me strah..
navukla sam se.. neopisiva je to droga kad me odvlaci na mjesto iznad kojeg prolijecu barem tri aviona dokazujuci da me netko ipak voli.. nebeske pruge od secerne vate.. pa onda brdasca i zelene povrsine iz zablje perspektive, najljepsi korzo u gradu i covjek s najljepsim laktom u gradu. lakat sam zapamtila jer mi je bio najblize u onoj subotnjoj veceri za koju mi je drago da sam otisla tamo gdje me je vuklo..srce..ili stagod.. (danas mi je to bas posebno drago)
vukao me je i poriv kose, utjeha kose, zapravo samo jednog od duzih pramenova, i u kaosu koji me obavijao uspjela sam se naci u fluidu pogleda, jednog, pa drugog. i onda trecega danas koji je za sobom vukao cudan izraz lica (ili se samo meni tako ucinilo).
nevjerojatno sam blizu iako ne znam sto zelim.
inspirira me, a ne mogu pisati. mozda zato sto me istovremeno i usrecuje. ljudi ne pisu kad su sretni. ja ne pisem kad sam sretna. ja nisam covjek, ja sam obicni ovisnik!
"Pisanje je ceznja za dijalogom." (Dubravka Ugresic)
"Bila je doista lijepa, jedna od onih u koje se ne usuđuješ zaljubiti, a i nemaš prilike jer ih uvijek srećeš samo u prolazu i nikada ih niti ne upoznaš, ali kad god ih vidiš, osjećaš bol, pravi pravcati bol negdje u grudima. Ako o njima pokušaš misliti, uvijek ti se čini da su to ničije djevojke jer ih viđaš same i jer ne možeš zamisliti da postoji onaj koji bi ih zaslužio." (Miljenko Jergovic)
eto, to je to! drugi uvijek pronadju bolju rijec od mene.
i sada smo blizu, ne mogu procijeniti cak ni zracnu udaljenost, ali blizu smo.. pitam se tko od nas umije dobro slijediti tragove...
"If I show you the roses, will you follow..?"
Post je objavljen 21.01.2008. u 21:24 sati.