Hvala svima na savjetima. No, nije sve tako jednostavno kako se svima čini.
Kao prvo, obično se maloj djeci (a Mala je imala 4 kada je dobila dijabetes) preporuča tzv. konvenzionalna metoda liječenja - dva puta na dan daje se po jedna injekcija (uzima se kombinacija kratkodjelujućih i dugodjelujućih inzulina, svakome po potrebi u određenim omjerima, koje roditelj u suradnji sa pedijatrom - endokrinologom dogovara).
Što je puno praktičnije nego tzv. intenzivirana terapija Pen-om, jer se tu uzima posebno kratkodjelujući, dok se navečer daje i dugodjelujući inzulin - znači nekoliko pikanja dnevno za što roditelj mora biti stalno s djetetom kod svakog obroka i da vam ne spominjem kako malci reagiraju na iglu. (Mala se nakon povratka iz bolnice vratila u vrtić, a mama na posao) Bila ona u obliku injekcije ili pena.
Naravno, drugačiji inzulini idu u klasičnoj metodi, a drugačiji u pen, tako da se promjena terapije mora dogovarati sa dijabetogom, a ne samoinicijativno.
Samo da napomenem, starim ljudima s dijabetesom tipa 2 propisuje se pen s izulinima MIxtard 30 (ili neki drugi broj) - on predstavlja već napravljenu mješavinu kratkodjelujućih i dugodjelujućih inzulina (30% kratkodjelujućih u gore navedenom lijeku).
Unazad nekoliko godina stigla je i pumpica na naše tržište. U ovom trenutku mislim da HZZO pokriva većinu troškova i nije problem doći do nje. Opet napominjem u dogovoru sa vašim doktorom.
Naravno, HZZO pokriva i troškove aparatića za mjerenje šećera, trakica, igala i pena (u slučaju preporuke doktora).
U svim situacijama problem je u trenutku kada stvari krenu u lošem smjeru. Npr. - najobičnija prošlogodišnja viroza bila je dosta pogubna za Malu - nit' je nešto htjela jesti, niti piti. U mokraći ketoni, u krvi šećeri...
Na svu sreću, bili smo u kontaktu s njezinim dijabetologom, pa da je stanje mrvicu potrajalo (u jednom trenutku je i povraćala), primili bi je u bolnicu na infuziju. Puno prije nego neku uvjetno rečeno "zdravu" djecu.
Ne tvrdim da je naš doktor najpametniji. No, mi mu vjerujemo. I cijelom timu liječnika, medicinskih sestara, psihologice (dr.sc.), profesorice i svih ostalih roditelja s kojima smo u kontaktu.
Anyway, hvala svima na savjetima.
Što više svi znamo o tome - to će i dijabetes bit manji bauk za profesore, tete u vrtićima, doktore (opće prakse), gospođe u HZZO-u i sve naše selske susjede!!
Post je objavljen 21.01.2008. u 17:54 sati.