Marketing
Nije sve u novcima...
Eh, nije me bilo na blogu poprilično dugo, kad sam stigla čitala sam Vas ali većinom nisam imala vremena niti komentirati. Hvala Bogu pa je bilo posla preko glave.
Uglavnom, da rezimiram kaj se sve desilo od mojeg zadnjeg posta. Hmmmm....lijepo sam proslavila rođendan, nije bio nikakav party veće kod kuće sam počastila sve koji su mi došli .....
Polovica je mi je poklonio vjenčani prsten (napokon!
), slikat ću ih pa će te vidjeti...jednostavni su i lijepi, mješano bijelo i žuto zlato, više bijelog. Naravno, zajedno samo ih birali. Stvarno je izbor bio velik i bilo je teško odlučiti koj uzeti.
Ja svoj nosim jer mi je to ujedno i zaručnićiki a on svoj neće, kaže da će ga nosit kad kaže "da"! Meni je tak svejedno.
Počele su pripreme za svadbu, ovu subotu idemo u Zg u potragu za vjenčanicom...idemo sestra, njezin dragi, Polovica i ja ....oni su nam pratnja koja će se šetat po kafićima dok ćemo mi lunjat po buticima.
Imate li koji savjet? Gdje ima lijepih vjenčanica.... mislim da budem prvo u Sposu otišla. Nadam se da budem do 5 000,00kn našla ....nekako mi se sve više od toga cini previše.
Ovaj tjedan idem i fotografa naći. Još nismo sigurni da li budemo pozivnice sami radili ili ćemo ih dati napraviti...razmišljamo. Naši su više histerični oko toga svega nego mi...paničare...kao da je to sve sutra a ne u 5. mjesecu.
------------------
Imamo problema sa sestričnom. Ima 20 godina. Živjela je i radila u Zagrebu, završavala je pripravnički, teta joj je sve plaćala kaj je trebalo...i kupovala odjeću ....ma sve joj je pomagala, al joj je i rekla kad završi pripravnički da se vrati doma i položi državni pa onda lijepo počne tražiti posao gdje god hoće.
Prošla su 3 mj. kak je završila pripravnički, nije se vratila doma, nije platila stan, rasprodala je sve zlato kaj je imala. I ono kaj su joj moji kupili ogrlicu i prsten....ma baš sve...kao da je naveća sirotinja...grozno...
Moja mama i teta otišle su u Zagreb po nju, no ona im je pobjegla kad su ove skupljale stvari po stanu, derala se i vrijeđala tetu. Ima tu dublja pozadina, kad skupim živce budem napisala sve. Uglavnom, pobjegla je u trenirci...bez ićega sa sobom. Javila se kasnije da je ona dobro i na sigurnom da se ne brinemo...ali do kada?
Teta ima novce, uvijek su imali novce i to je pokvarilo sve....kupovalo se sve novcem pa i ljubav. Brinemo se svi za nju. Baka i dedo cijelo vrijeme plaču. A ona se ne javlja...ne želi ćuti za nikog od nas.
To se je sve odigralo još prije 5 dana. Meni se je jedinoj javila na mob. ali nisam ju mogla nagovoriti da se vrati doma...ona samo trubi svoje...kak mrzi mamu..kak je ne može smislit i bla bla bla...Nevjerojatno da jedan kćer može tako nešto za svoju mamu reći.
Tetak je poginuto 1995. godine, pokoj mu duši, al da je on živ....do ovog sigurno nebi došlo. Strašno mi je žao tete, znam kakva je i znam da je dobra...neke stvari nije niti ona dobro napravila ali ništa tako strašno da bi joj ova mogla toliko zamjeriti.
Ima tu puno tramua zbog oca, i to je teta trebala riješiti kad je sestrična bila mala..trebala ju je vodit psihologu ali nije, trebala je više razgovarati sa njom a ne joj dati čokoladu i poslat je u sobu...
I ja bih onda mogla imati takav odnos sa ocem ali zašto bi, zašto bi se spuštala na njegovu razinu...pa bolja sam od toga...i treba neke stvari oprostiti pa makar se ne mogu zaboraviti.
Jučer mi je mama rekal da je i teta imala takav odnos sa svojoj mamo (mojm bakom) ali da je uvijek imala poštovanja prema njoj i nikad joj nije rekla ružnu rijeć....pa smo si malo razmišljale kak je to valjda nasljedno...neraščišćeni problemi koji idu od koljana do koljena, jer se i baka sa svojom mamom nikad baš nije slagala. Stvarno smo u sitaciji u kojoj ne znamo kako da teti pomognemo.
Sad nit ne mogu više nazvati sestričnu jer je pobjegla bez mobitela, navodno je kod te neke prijateljice koja radi u kafiću i ova stalno visi tamo...ne traži posao jer joj je svaki posao koji ima plaću manju od 4 000,00kn bezveze.
--------------------
Ajme ovaj je post koma...sav zbrda zdola...tko ga nije pročita do kraja uopće mu se ne čudim 
Post je objavljen 21.01.2008. u 13:39 sati.