Poznati su nam oni prizori rastanaka iz filmova kada jedna osoba odlazi u vlaku mašući kroz prozor a druga ju prati pogledom dok vlak nestaje u daljini. Ti prizori su se često koristili u filmovima za rastanke. Zato često kada vidim vlak pomislim na rastanke. Rastanci su nam često bolni trenuci i znaju nas rastužiti. Čovjek ima bolne točke, a i jedna od njih je rastanak sa nekom voljenom osobom. U životu se često susrećemo sa rastancima. Kako odrastamo tako upoznajemo nove ljude. Tako nam neke osobe počinju malo više značiti u životu. Većinom se sa time susrećemo u osnovnoj školi. Možda smo sa nekime išli četiri ili osam godina zajedno u školu i sad je kraj osmog razreda. I onda nam dođe u glavu da je sad došlo vrijeme da se rastanemo i da možda nekoga od njih nikada nećemo vidjeti. To je jedan od rastanaka u našem životu i vjerojatno nakon njega nitko nije ostao ravnodušan. I meni je bilo dosta teško kada smo imali zadnju zabavu i kada sam si pomislio da neke osobe vjerojatno neću više nikad vidjet. Postoje još mnogi događaji kada se moramo rastati od nekoga tko nam je mnogo značio. Najteži su oni rastanci kada nam draga osoba umre. Smrt voljenih osoba nam jako teško pada i često neko vrijeme budemo slomljeni. Užasno je kada izgubiš nekoga tko ti je stvarno puno značio. Netko tko je bio dio tvoga života samo je najednom nestao kao da ga je netko obrisao iz tvoga života. S time se teško možemo pomiriti jer je teško prihvatiti da je netko tko je bio u tvome životu nestaje i da ga više nikada neće biti. Ali kad ništa ne može biti vječno. Sve će jedanput kao što je nastalo i nestati. Kao što se mi rastajemo sa drugima tako će se jednog dana i drugi rastati od nas. Mi tu ne možemo ništa. Možemo se samo nadati da ćemo se susresti na nekom drugom mjestu…
Post je objavljen 20.01.2008. u 21:22 sati.