Dolazimo u Veneciju. Po stoti put kasnimo na uvijek isti, posljednji vlak za Zagreb, i bilo kakvo drugo javno prijevozno sredstvo za Domovinu. U džepu imamo ukupno 30 eura i 500 kuna. Kune ne možemo promijeniti u Veneciji. Sa takvom kesom trebamo kupiti karte do Splita, odnosno do Zagreba, i očito - kupiti sobu za prespavati.
Vrijeme je najljuće sezone. Svi hosteli su prepunjeni. Zaključujemo da je najbolje dovući se do Trsta. Tamo je sigurno više slobodnih kreveta i bliže smo Rijeci gdje se možemo nać sa Nikolom, kojim se možemo novčano okoristiti.
Na izlazu iz vlaka susrećemo uglađenog mladića - tršćanskog studenta iz Umaga. Vraća se sa aerodroma. Trebao je za Oslo. Međutim, umjesto za 2.1., kupio je kartu za 2.7. Lud je od muke. Staje sa nama ispred stanice, na ćaskicu. Uzgred spominje da mu nema cimera u stanu.
Siva i ja se nježno i neizbježno smješkamo i migoljimo. Slučajni prolaznik shvaća da je ovo bio nehotični poziv...Malo oklijeva. Mi - naprotiv....
I tako dolazimo kod Drage u stan. Prosjedili smo na čašici razgovora do 3 ujutro.
Drago, care!!!
Post je objavljen 20.01.2008. u 21:20 sati.