Borba pješačke pukovnije u proboju protivnikove obrane – Pultusk 1945.
Odluka zapovjednika sovjetske 176. pješačke pukovnije za napad
Još dok je 176. pješačka pukovnija provodila hodnju, zapovjednik pukovnije pukovnik F. S. Semjonov s podređenim zapovjednicima bojni proveo je izviđanje smjera napada pukovnije. Nakon što je iznio zemljopisnu, topografsku i taktičku orijentaciju pukovnik Semjonov upoznao je svoje podređene zapovjednike s odlukom zapovjednika divizije u kojoj je on odlučio da prednji odred započne s bojnim djelovanjima još tijekom topničke priprave. Nakon toga pukovnik Semjonov iznio je svoju odluku koja je bila slijedeća: pukovnija će provesti napad u bojnom složaju s dva bojna ešalona i to u prvom b/e 1. i 2. pješačka bojna, a u drugom b/e 3. pješačka bojna. Glavni smjer napada bit će na smjeru 2. pješačke bojne prema OT na bezimenoj koti. Zadaće bojnama bile su slijedeće: 1. pješačka bojna nakon uspjeha prednjeg odreda odlučnim napadom treba zauzeti sve tri crte protivničkih rovova, a potom bojno sudjelovati s 2. pješačkom bojnom i zauzeti Goscejevo; 2. pješačka bojna nakon uspjeha prednjeg odreda odlučnim napadom treba uništiti protivnika na OT bezimena kota, a potom bojno sudjelovati s 1. pješačkom bojnom i zauzeti Goscejevo; 3. pješačka bojna kretat će se iza bojnog složaja 2. pješačke bojne, a po zauzimanju Goscejeva, na desnom krilu složaja 2. pješačke bojne razviti se u bojni složaj za napad smjerom raskršće putova 500 m zapadno od Goscejeva – usamljene kuće sjeverozapadno od Baraneca; tenkovska pukovnija tenkovima će podupirati napade pješaštva, vatrom i udarom uništavati protivničke vatrene točke i protivničko pješaštvo na prvoj crti i u dubini protivničke obrane, te stalno biti u spremnosti za odbijanje eventualnog protivničkog protunapada iz smjera Švelice – Čarnostuv gazdinstvo Kšemenj; samovozna topnička pukovnija, bez jedne bitnice, topnički će podržavati napad pješaštva i tenkova. Ukupno je na raspolaganju zapovjedniku pukovnije bilo 24 PT topa 76 mm, 11 haubica H122 mm, 21 tenk, te još 21 samovoznih topničkih oružja PT 76 mm. Inženjerijsko osiguranje provodit će tri inženjerijske satnije. Topnička priprava napada trajat će ukupno 85 minuta i to prvi vatreni udar 15 minuta ( opći topnički udar), 60 minuta udar i rušenje protivnički vatrenih točaka i drugi vatreni udar 10 minuta. Nakon toga topništvo će biti u spremnosti za batiranje protivničkih snaga koje bi eventualno otvorile bočnu paljbu po postrojbama pukovnije u napadu, spriječiti protunapade protivničkog pješaštva i eventualni protunapad protivničke pričuve iz smjera Švelica, Čarnostuva i Vigode. Pukovniju će u napadu topnički poduprijeti i dalekometno topništvo divizije i korpusa. Sveukupno to je na kilometar proboja pukovnije bilo oko 270 topova i minobacača. U pričuvi zapovjednika pukovnije ostala je samovozna topnička bitnica (14 topničkih samovoznih oružja – po Athumanunhu). Istodobno s topničkom pripravom sovjetsko zrakoplovstvo izvršit će nalet po njemačkom topništvu i pričuvi. Sve pješačke bojne dobile su po jedan inženjerijski vod (borbeni inženjerci) koji su ustrojili jurišne skupine i skupine za raščišćavanje (namjena tih skupina za raščišćavanje bila je neutralizacija i uništavanje protivničkih bunkera djelovanjem plamenobacača – po Athumanunhu). Isto tako ustrojena je i pokretna skupina za zaprečavanje (PSZ) snage jedne inženjerijske satnije, a koja se kretala u sastavu tenkovske pukovnije i bila je spremna iskočiti i postaviti PO minska polja sijanjem ispred protivničkih tenkova, ili pak spriječiti udar protivničkih tenkova u bok također postavljanjem minskih polja sijanjem. PSZ je bila opremljena inženjerijskim vozilima tipa GAZ-AA. Zapovjedno mjesto zapovjednika pukovnije bilo je u šumi istočno od bezimene kote 109.
Priprava 176. pješačke pukovnije za napad
Od 1. studenog 1944. do 4. siječnja 1945. postrojbe 176. pješačke pukovnije pripremale su se za napad 70 km iza prve crte, a tijekom 7. i 8. siječnja zapovjednici bojni proveli su nekoliko izviđanja smjera napada svojih bojni. S promatračnica koje su bile uređene u prvim crtama rovova zapovjednici bojni sa zapovjednicima satnija proučavali su i shvaćali zadaću svojih postrojbi. Signal za početak napada bio je crvena signalna raketa. Uoči 8. siječnja postrojbe su se nakon provedenih triju noćnih hodnji prikupile u području južno od Gnojna. Tijekom noći 11. na 12. siječanj postrojbe 2. pješačke bojne zauzele su svoj bojni složaj, a 14. siječnja položaje su zaposjeli i topnici s topovima za direktno gađanje. Do jutra 14. siječnja i druge dvije pješačke bojne zaposjele su svoje polazne položaje, pa su tako sada 1. i 2. pješačka bojna bile udaljena samo 400 m od prve crte protivničkih rovova. Tenkovi i samovozno topništvo prikupili su se u šumi sjeverno od Hmeljeva. Pukovnija je raspolagala sa slijedećim oružjem: 81 puškostrojnica, 7 teških strojnica, 18 minobacača 82 mm, 6 minobacača 120 mm, 10 PT topova 45 mm, 4 PT topa 76 mm, te s 45 PT pušaka. Bojni komplet za pješačko naoružanje bio je 1,5, dok je topništvo i minobacači raspolagalo s 2 bojna kompleta granata i mina.
Post je objavljen 20.01.2008. u 17:01 sati.