nekak mi ne paše da je normalno odredit se rano. i onda radit na tome i postići svoj cilj, a sve u nekom zadanom općeprihvaćenom roku.
ja sam si mislila prvo da sam vunderkind. zapravo princeza plus to. i da me čeka život u dvorcu, sve ko u bajci, jer druga opcija nije u mojoj glavi postojala. vjerovala sam u to i nije mi bilo jasno kako bi stvari mogle biti drugačije.
no...hm. imam strah od određivanja. ne znam zašto je tome tako. i da li je to zapravo strah od odgovornosti ili strah od nećeg trećeg, evo stvarno ne znam.
i sad šaram okolo. znam da oko mene postoji svijet prepun boja i prepun prerazličitih ljudi i nikako se ne mogu pomirit da se moram baš sada odredit i eliminirat sve druge opcije. znatiželja me tjera, mašta mi daje život. mirenje i primirivanje na second best mjestima ubija me iznutra.
zato uvijek imam drugu opciju. drugu školu, drugi faks i drugi posao. jer mi srce još ni jednom nije reklo da je to to i da tu trebam ostati.
reklo mi je samo jednom za jednog čovjeka. a čovjek me samo gledao. ne znam da li je to bilo zato jer on tako nije mislio ili je čekao da se izjasnim. ja se nisam izjasnila jer nisam znala znači li njegova šutnja zapravo odbijanje.
i sad sam opet došla i opet ga srela i znam da mi je srce govorilo dobro. a on me i dalje onako gleda, i dalje šuti i ljubi neku drugu.
Post je objavljen 20.01.2008. u 15:44 sati.