Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goinginthesamedirection

Marketing

I guess I'd like to be alone...

Pozdrav!!

E da- neki dan sam postavio kviz sa strane u boxevima, i koliko vidim, još nitko nije otišao provjerit svoje znanje. Toliko o tome koliko se čitaju boxevi... namcornamcorsmijeh

Bijah sinoć u Boogaloou. I moram priznat da me, unatoč jebenom provodu, baš program i nije posebno impresioniral- Funky Situation u Močvari je mnogo bolji, i mjuza je pun kufer bolja. Al nema veze, u petak bum sve to nadoknadil na Dirty-u smijehzubocerekcerekpjeva

Ovo bi inače trebal bit jedan post sa malo ozbiljnijom temom.
I zanima me vaše mišljenje o svemu tome, iako imam osjećaj da svi isto mislimo što se toga tiče.
Post je u obliku priče.

My name is Luka
I live on the second floor
I live upstairs from you
Yes I think you've seen me before


"Dobar dan. Ja sam Luka, i imam 8 godina. Vjerojatno ste me već vidjeli na ulici kako se igram s ostalom djecom ili u hodniku u prolazu kad sam prolazio s mamom i tatom. Ja sam onaj plavokosi dečko kratko ošišane kose. Imam mlađu sestru Josipu i ona ima 5 godina. Još ne ide u školu ali je jako pametna. Moja mama radi po cijele dane i jako je umorna kada dođe doma, a moj tata je doma cijeli dan. Ja jako volim svoje roditelje.

If you hear something late at night
Some kind of trouble, some kind of fight
Just don't ask me what it was
Just don't ask me what it was
Just don't ask me what it was


Ali doma ponekad i nije tako lijepo. Jer tata često ode sa nekim stričekima van i dođe doma kasno navečer, i onda se zna jako naljutiti na nas. I onda govori ružne stvari mami, meni i seki. Ako ga još više naljutimo, onda nas zna i tući. Neki dan je seka slučajno prolila čašu mlijeka za stolom, a tata je baš došao doma i jako je smrdio po alkoholu. Vidio je što je seka napravila i potpuno je poludio. Počeo ju je tući tako jako da je počela krvariti. Onda je počeo tući i mene. Tata me uvijek učio da ne plačem na znakove boli jer dečki nikada ne plaču. I nisam plakao, pokazao sam mu da sam veliki dečko. Rekao mi je da nikad nikome ne smijem reći da nas tuče.

I think it's because I'm clumsy
I try not to talk too loud
Maybe it's because I'm crazy
I try not to act too proud


Idući dan smo u školi imali tjelesni, i učiteljica je nakon tjelesnog na mojim leđima vidjela velike modrice i kvrge. Slagao sam joj da sam to pao na igralištu prije škole i da sam zato dobio te modrice. Tata me uvijek učio da ne smijem lagati jer tko laže, taj i krade, a tko krade taj ide u zatvor. Učiteljica je ipak pozvala tatu u školu na razgovor. Kad je tata došao doma odmah je uzeo remen i krenuo prema meni. Znao sam što mi slijedi. Udarac za udarcem, jauk za jaukom, psovka za psovkom.
Ali nisam plakao. Već sam se naviknuo na takve stvari."

They only hit until you cry
after that you don't ask why
You just don't argue anymore,
you just don't argue anymore,
you just don't argue anymore


Sjećate li se Luke? Onog malog plavokosog dječaka s kratko ošišanom kosom i slatkim osmijehom?
Luka danas ima 17 godina i redovit je stanar popravnih domova, mračnih ulica, kolodvora i policijskih postaja. Kad je imao 15 godina, otac ga je po 'dobrom starom običaju' htio naučiti pameti. Sve dok mu Luka nije odlučio uzvratiti. Otac je završio u bolnici sa prijelomom lubanje i sa dva slomljena rebra, a Luka je pobjegao od kuće.

Yes I think I'm okay
I walked into the door again
Well, if you ask that's what I'll say
And it's not your business anyway


Danas se bavi sitnim kriminalom kako bi zaradio za drogu. Vjeru u bolje sutra je izgubio još kao dijete, povjerenja u ljude odavno nema osim u svog dilera, a i sam često primjenjuje nasilje kako bi dobio ono što želi. Mnogi su već odustali od njega govoreći kako za njega nema nade.
'Svatko ima jedan put koji ga vodi prema uspjehu u životu. Ja taj put više ne vidim.'

I guess I'd like to be alone
With nothing broken, nothing thrown
Just don't ask me how I am
Just don't ask me how I am
Just don't ask me how I am


Nasilje u obitelji. Mračna strana koju ljudi skrivaju kao zmija noge. Kako se javlja, koji je uzrok tom nasilju? I što je najbitnije- zašto je dijete uvijek krivac za neuspjehe roditelja?
Jako jednostavan odgovor- dijete je slabo, dijete se ne zna samo braniti, dijete uvijek uče da slušaju starije od sebe. I tu mnogi roditelji nalaze 'rupu u zakonu': utuve djeci u glavu da su oni krivi što oni sami nisu uspjeli napraviti nešto od sebe u životu. I često dižu ruku na one koji nisu ništa skrivili- na djecu.

Nedavno je i u novinama i na TV-u bilo kako je neki Amer bacio s mosta svoje četvero djece u starosti od, pazite sad ovo, 3 godine, 2, godine, 1 godinu i malo djetešce staro samo 5 mjeseci. Kakvu kaznu tom monstrumu izreći? Smrtnu? Ni smrt ga nije vrijedna. Vi predložite.

Hoće li to nasilje ikad prestati? Nažalost, neće. Može li se suzbit do najmanje moguće mjere? Moguće je. Ali, nameće se još jedno pitanje- tko će platit štetu koja je već napravljena?
Znate tko? Ne znate? Jako jednostavan odgovor- djeca nasilnika i mnogi naraštaji poslije njih.

Nasilje u obitelji- ovo je link s wikipedije o nasilju u obitelji- u 3. poglavlju, nazvano Victimization, imate statistike o nasilju u obiteljima u drugim zemljama svijeta.

Ja osobno prezirem svaki oblik nasilja- takvim ljudima nažalost nitko ne može pomoći i nažalost, na Balknu taj problem nikad neće nestati.

I za kraj- pjesma čije sam stihove upotrijebil za malo pobliže upoznavanje tog problema.

Suzanne Vega - Luka

Pozdrav!!

Post je objavljen 20.01.2008. u 15:29 sati.