Marketing
Andrija Jambresić (Cesargrad 1706. - Varaždin 1758.)
Uvećajte sliku klikom na ikone.
Činjenica da se Jambrešićev rječnik pojavio samo dvije godine po izlasku Belostenčeva Gazofilacija govori o određenome međusobnom natjecanju, pa i konkurenciji dvaju katoličkih redova, pavlina i isusovaca, koji su, posebice u razdoblju katoličke obnove, bili nositelji glavnih kulturnih zbivanja i prosvjetitelji u kontinentalnoj i primorskoj Hrvatskoj.
Treći kajkavski, četverojezični rječnik (latinsko-hrvatsko-njemačko-mađarski), kojemu su autori isusovci Andrija Jambrešić i Franjo Sušnik, Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples, izišao je u Zagrebu 1742. godine (pretisak rječnika izišao je u izdanju Zavoda za hrvatski jezik, Zagreb 1992.). To je djelo pisano za potrebe školstva, pastve, vojske i javnoga života kao i Belostenčev rječnik, koji je izišao samo dvije godine ranije. Po nekim procjenama Belostenčev rječnik ima oko 40.000, a Sušnik-Jambrešićev 27.000 latinskih natuknica.
Premda nije prvi višejezični rječnik, među višejezičnicima on je najopsežniji. S bogato odabranom lijevom latinskom stranom s potvrdama iz djela klasičnih pisaca, biranom toponomastičkom građom Hrvatske, Ugarske i šire, te ekvivalentima koji se donose na hrvatskom, njemačkom i mađarskom jeziku, rječnik je izazvao veliko zanimanje ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, osobito u njemačkim zemljama i u Mađarskoj.
U naslovu rječnika pojavljuje se samo Jambrešićevo ime (... digestum, ab Andrea Jambressich) kako danas rječnik redovito i nazivamo, ali se zna da je rječnik započeo Franjo Sušnik (Međimurje 1686. - Zagreb 1739.) i u nekoj ga mjeri obradio i za tisak priredio nekoliko početnih slova, a Jambrešić ga je potom dovršio, sam ispravljao, dopunjavao, uređivao, tj. redigirao, kao što je i vidljivo iz njegova predgovora. Prijepor o udjelu jednoga i drugoga traje do danas. U znanstvenom pristupu taj bi rječnik trebalo zvati Sušnik-Jambrešićevim rječnikom, a kolokvijalno se može i dalje zvati samo Jambrešićevim.
U rječniku se nalaze mnoge nekajkavske riječi, ali bez ikakvih posebnih naznaka. O njemačkom i mađarskom jeziku i mogućim leksikografskim izvorima za Leksikon istraživali su S. Žepić i I. Nyomárkay, koji navode i rezultate svih dosadašnjih istraživanja i saznanja uz iscrpnu literaturu (v. Dodatak pretisku).
Post je objavljen 24.01.2008. u 07:00 sati.