OHRABRENJE U EKUMENSKOJ MOLITVENOJ OSMINI
Novi broj Glasa Koncila (broj 3, od 20.1.2008.) donosi osvrt na priloge u znanstvenom časopisu "Društvena istraživanja" (studeni-prosinac 2007.). Riječ je o pomirenju i opraštanju nakon Domovinskoga rata. Obavljeno je veliko istraživanje na respektabilnom uzorku od 1023 građana kako bi se saznalo koliko su hrvatski građani spremni na oprost i pomirenje te u kojoj vezi stoje religioznost i opraštanje.
Jesu li Hrvati nakon Domovinskog rata postali osvetoljubivi? Odgovor na to i na druga pitanja dali su znanstvenici Goran Milas, Ivan Rimac i Nenad Karajić u studiji "Spremnost na oprost i na pomirenje nakon Domovinskoga rata".
Rezultati istraživanja uvjerljivo su pokazali da se Hrvati osjećaju kao žrtve. Tako čak 86,2 posto ispitanika smatra da je hrvatski narod u izrazitoj mjeri bio žrtva Domovinskoga rata, dok zanemariv broj, tek manje od jednog postotka, smatra da se hrvatski narod u cjelini ne može smatrati žrtvom protekloga rata.
Hrvati su u vrlo velikome postotku, njih četiri petine, spremni oprostiti. Pritom treba istaknuti da se radi o uvjetnom oproštenju - odnosno pod uvjetom nadoknade štete i/ili isprike. Oko 8% Hrvata neprijatelju je spremno oprostiti bezuvjetno. Vrlo mali broj ispitanika zagovarao je osvetu, njih tek nešto manje od 6%. Istraživanje je, stoga, pokazalo da su još 2000. godine Hrvati kao žrtve Domovinskoga rata daleko snažnije bili spremni na oproštenje nego na osvetu.
U sklopu istoga istraživanja, piše Glas Koncila, znanstvenici Gordan Črpić i Ante Vučković analizirali su povezanost između religioznosti i opraštanja. Sudeći prema rezultatima, pred kršćane su stavljeni vrlo visoki zahtjevi. Tako više od 90% hrvatskih građana smatra da kršćanin mora vjerovati u Boga, pomagati siromašne, glasovati po savjesti, a potom slijede zahtjevi odgajanja djece u vjerskom duhu, davanja krvi, ne biti ni s kim u svađi, opraštati onima koji nanose bol...
Ono što iznenađuje jest da značajno manje kršćana koji su praktični vjernici smatraju da biti valjanim katolikom znači moliti za Srbe koji su počinili ratne zločine. Istraživanje je pokazalo i da kod praktičnih vjernika opada konzistentnost radikalnih kršćanskih zahtjeva kad se oni spuste na egzistencijalnu razinu.
Građani Hrvatske u velikoj mjeri smatraju da Katolička Crkva pozitivno utječe na procese pomirenja i opraštanja (više od 60%), dok osjetno manje njih vidi taj pozitivni utjecaj kod Pravoslavne Crkve i Islamske zajednice. Štoviše, dobar dio građana smatra da oni nimalo ne pridonose tim procesima (više od 30%).
U daljnjem tumačenju istraživači su naveli da oni građani koji češće pohađaju vjerske obrede češće smatraju da Katolička Crkva pozitivno pridonosi procesima opraštanja i pomirenja. Isto tako, zanimljivo je da za razliku od građana s višim obrazovanjem građani nižega obrazovanja (samo s osnovnom školom ili bez nje) relativno više smatraju da vjerske zajednice pozitivno pridonose procesima pomirenja i opraštanja u Hrvatskoj. Razlog tomu je što obrazovaniji dio pučanstva možda ima veća očekivanja od vjerskih zajednica, a upitna je i njihova razina informiranosti o realnim prinosima i pojedinim stavovima.
Rezultati istraživanja pokazali su da su katolički biskupi, župnici i svećenici relativno najspremniji promicati oproštenje i pomirenje na hrvatskim prostorima.
Unatoč spomenutim rezultatima, općenito je u populaciji hrvatskih građana, pa onda i vjernika, prisutno veoma rasprostranjeno pozitivno raspoloženje za uspostavu kontakata s drugom stranom među pojedinim vjerskim zajednicama. Pritom treba istaknuti da su sami vjernici, a i građani, skeptičniji oko bližih intenzivnijih susreta u liturgiji i zajedničkim molitvama. Hrvatski građani, smatraju istraživači, imaju negdje u svijesti da među pojedinim vjerskim zajednicama postoje i bitne razlike upravo u pogledu liturgije i dubljega vjerskog života i da tu nije moguće tek banalno unificiranje niti ga građani očekuju.
Na pitanje "Kako gledate na susrete visokih predstavnika Katoličke Crkve s visokim predstavnicima Pravoslavne Crkve?", istraživanje je pokazalo da tri četvrtine svih kategorija vjernika smatra opravdanim takve susrete, a gotovo 50% praktičnih vjernika smatra da su takvi susreti potrebni zbog ekumenskog dijaloga. Črpić i Vučković istaknuli su upravo te rezultate jer "prateći medije u Hrvatskoj mogao bi se steći sasvim drugačiji dojam".
U studiji se zaključno napominje da oproštenje vjernici nazivaju Božjim darom i njegovom milošću, dok će nevjernici govoriti drugim rječnikom, onim o povratku samom sebi te o osjećaju oslobođenosti.
Dakle, vrlo ohrabrujuća vijest općenito, a poglavito za ovu ekumensku molitvenu osminu. Svakom je vjerniku zadaća moliti i raditi za jedinstvo Crkve, kako bi kršćani bili uvjerljiviji u naviještanju Radosne vijesti i kako bi se ostvarila Isusova molitva da svi Njegovi učenici "budu jedno"!
Cjelovito izvješće može se pronaći na portalu GK:www.glas-koncila.hr
Post je objavljen 19.01.2008. u 23:59 sati.