Marketing
GEISHA - ŽIVJETI UMJETNOST
Čuvarice japanske tradicije jedinstvene su u svijetu, kako po svojoj fizičkoj pojavi, tako i po društvenom položaju i funkciji. Na Zapadu ne postoji njihov pandan, pa ih, pogrešno, nazivaju prostitutkama. No gejše su nešto sasvim drugo...
Gejše (japanski 'umjetnice') su profesionalne hostese koje goste zabavljaju različitim izvedbama u čajanama nazvanima O-chaye, demonstrirajući tradicionalne vještine, poput japanskoga drevnog plesa, pjevanja, sviranja instrumenata kao što je shamisen, aranžiranju cvijeća (ikebani), nošenju kimona, ceremoniji ispijanja čaja, kaligrafiji, vođenju konverzacije, posluživanju alkohola i mnogim drugima.
Da bi bila uspješna, gejša mora demonstrirati ljepotu, otmjenost, umjetnički talent, šarm i besprijekorno ponašanje. Profesija gejše skup je zanat – zabava s jednom od ovih ljupkih ljepotica košta desetak tisuća kuna. O-chaye su i ekskluzivna mjesta na koja pristup imaju samo provjereni gosti, na poslovnim domjencima ili zabavama, gdje gejša razgovara s gostima i za njih izvodi tachikatu, tradicionalni japanski ples, ili jikatu, pjevanje i sviranje određenog instrumenta.
Gejša ne priprema niti poslužuje hranu, a ne upušta se ni u seksualne avanture za jednu noć. Ona, doduše, održava razne različite odnose s muškarcima, no nije prostitutka. Iako je običaj da svaka gejša ima svog pokrovitelja s kojim je emocionalno, ekonomski i seksualno povezana, odluka želi li takvu vrstu odnosa isključivo je na njoj samoj.
Da bi se postalo gejšom, morate biti kći gejše ili vas mora prihvatiti O-chaya. Obično su lijepe djevojčice siromašni rođaci prodavali O-chayji, koja bi pak uložila trud i novac u njihovu obuku. Negdje između petnaest i dvadeset godina starosti djevojke bi postale maikos, 'naučnice' gejši. Maiko obično prati gejšu na sastancima, kako bi što više naučila o poslu, a, kad napuni dvadeset godina, odlučuje želi li postati gejšom.
ODJEĆA (NE)ČINI GEJŠU
Ignorirajući društveni, ekonomski i kulturni kontekst iz kojeg je poniknula, Zapad je poludio za modom gejša, posebno načinom oblačenja i šminkom, slijepo je kopirajući. No, u izgledu gejše ništa nije prepušteno slučajnosti, a pogotovo ne nerazumijevanju.
U japanskom postoji riječ koiten - u doslovnom prijevodu dodir grimiznoga. Upotreba crvene boje u odjeći i šminki izrazito je važna u japanskome društvu. Crvena se smatra bojom ljepote i sreće. Crveno donje rublje označava menstrualnu bol i ženske reproduktivne organe održava zdravima i funkcionalnima. Crvena budi erotske osjećaje kod muškaraca. Gejše nose crvenu postavu, a na usnama žarko, odnosno svijetlocrveni ruž.
Nakon samih početaka, kad su kostimi koje su gejše nosile bili 'ratnički', odjeća je postajala sve ženstvenijom i gejše počinju nositi tradicionalni kimono, čiji boja, uzorak i dizajn ovise o godišnjem dobu. Gejša nosi sandale kad je vani, a bosa je kad se nalazi unutar kuća. Stil i način oblikovanja čuvenih 'gejši frizura', pak, varirao je. Prije vladavine carske dinastije T`ang (7–10. stoljeće) žene su nosile raspuštenu kosu, no u to vrijeme postalo ju je popularno podizati. Poslije se u modu vraća kosa sakupljena u sredinu i spuštena po ramenima.
Tijekom sedamnaestoga stoljeća ponovno se počinje podizati i tada nastaje tradicionalni način oblikovanja frizure – shimada, stil kakav prakticiraju gejše i znači svu kosu podignutu u jednome smjeru. Takve frizure ukrašavaju se češljem i ukosnicama koje predstavljaju društveni status njihove nositeljice.
Tradicionalna šminka koju koriste gejše diljem svijeta jedna je od najrasprostranjenijih slika koja se povezuje s japanskom kulturom. Rane gejše bojale su obrve u zlatnožutu boju, a početkom šesnaestoga stoljeća počinju koristiti bijeli puder spravljen od rižina praška, koji je uskoro zamijenjen bijelom kremom, kao i žarkocrveni ruž za usne, spravljen od ekstrakta šafrana, odnosno svijetlocrvene boje, spravljen od cvjetnih latica grimizne boje, mažući ga često samo na sredinu usana kako bi naglasile delikatnost i ženstvenost.
Post je objavljen 19.01.2008. u 23:28 sati.