sve se vraća na svoje.
uglavnom.
ima i novih, neočekivanih novosti.
zapravo, ne novosti..
prije su to neke zakrpe
u mojem unutrašnjem biću.
koje više ne pati.
recimo.
svaki put kad mi srećica pokuca na vrata,
ja čekam predugo da otvorim.
i ona ode.
jbg.
*malo moje prošlosti:*
(ne toliko davne koliko bih željela)
prije sam mislila
da je on lik koji fali mojoj bajci.
poslije toga sam mislila
da sam fulala princa.
ili čak cijelu bajku.
sad znam
da je on taj koji je fulal bajku.
i princezu.
besramno se umiješao u moju priču.
u moju idilu.
istina - ja sam bacila kosu da se popne.
ali. nije se stigao popeti do kraja.
ošišala sam se.
razbio je glavu.
***